Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 26
Sutra: 16° 16° 26
22. rujna 2018.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna Mesić objavom transkripata nije štetio Tuđmanu, nego Hrvatskoj

Stjepan Mesić / Foto Darko JELINEK
Stjepan Mesić / Foto Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 5. prosinac 2017. u 22:00 2017-12-05T22:00:48+01:00

Odgovorni predsjednici u pravilu skrivaju prljavo rublje svojih prethodnika. Ne zbog njih, nego zbog vlastite države

Za ocjenu svih segmenata mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa neće trebati čekati objavu arhivske dokumentacije. Trump je vrlo transparentan. Kad je, primjerice, smijenio šefa FBI-ja Jamesa Comeyja u jednom je televizijskom intervjuu rekao da je to učinio zbog istrage koju je ovaj vodio o mogućoj suradnji Trumpove izborne kampanje i ruskih vlasti. Eventualni bi dokumenti, dakle, mogli samo naknadno potvrditi ono što je već poznato o načinu na koji je Trump obnašao predsjedničku dužnost. Jednako vrijedi za politiku Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovinu. U prvoj polovici devedesetih godina u realnom smo vremenu točno znali što hrvatski predsjednik misli da se mora napraviti s BiH u kontekstu raspada Jugoslavije. Javno je Tuđman o tome govorio i u skladu s tim djelovao. Bilo da je htio »otkinuti« dio BiH i pripojiti ga Hrvatskoj ili kad je, s obzirom na okolnosti, kasnije smanjio ambicije te je radio na tome da Herceg-Bosna bude država unutar susjedne države.

Stoga kad je Stjepan Mesić 2000., ubrzo po preuzimanju Ureda predsjednika, transkripte Tuđmanovih razgovora s brojnim ljudima počeo davati medijima, također i one u kojima je glavna tema bila BiH, iz njih zapravo nismo doznali ništa novo. Ali, za haško tužiteljstvo to je svejedno bio dragocjen materijal. »Komunisti su izmislili BiH i ne treba s njom računati kao s nečim što je Bogom dano i treba da ostane«, »S cjelovitom Bosnom mi bismo izgubili Bosnu u potpunosti, ali na ovaj način mi ćemo imati granice hrvatske države kakve možda nikada u povijesti nismo imali«, »Naš cilj od početka nije bio održanje BiH kakva je danas«, »Nismo slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku. Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama«, »Sada moramo osigurati granice Hrvatske te buduće granice hrvatske države u Bosni i Hercegovini. To je posebna povijesna zadaća hrvatske države, Hrvatske vojske, nešto što ne smijemo propustiti«, Tuđmanove su rečenice iz tih transkripata koje su značajno pomogle haškom tužiteljstvu u građenju slučaja protiv njega, odnosno bivšeg hrvatskog državnog vodstva.

Neosporan je, znači, Mesićev doprinos presudi u kojoj se tvrdi da je Tuđman bio na čelu udruženog zločinačkog pothvata u BiH. Zato bi Mesić kao predsjednik Republike, kad bi temeljni cilj svakog državnika morao biti istina, kakva god da bila, zaslužio pohvale. Postoji, međutim, nešto što se zove državni razlog, a on je govorio protiv Mesićevog petljanja s transkriptima. Ozbiljne nacije uglavnom nastoje nekako zataškati sramotu koju učini neki od njihovih lidera. A za Hrvatsku je Tuđmanov odnos prema BiH upravo to – sramota. Mnogi su u Hrvatskoj, uključujući i Mesića, tu Tuđmanovu krajnje neodgovornu i nemoralnu političku avanturu, shvaćajući kakve bi za državu mogle biti njezine posljedice, oštro kritizirali još dok se ona odvijala. Ali, Mesićeva dužnost kao predsjednika nije bila da do kraja razotkrije što je sve Tuđman razmišljao i dogovarao u vezi s BiH. Time je naškodio samo Hrvatskoj. Percepciji o mrtvom Tuđmanu nije. On je i dalje predmet obožavanja vjerojatno svih Hrvata koji su ga slavili i za života. Transkripti o BiH nisu nimalo na to utjecali. Mesić nije na ovaj način uspio u namjeri da Tuđmana diskreditira kod njegovih pristalica. Neće se u tom smislu ništa promijeniti niti s haškom presudom u kojoj je Tuđman prikazan kao ekstremni negativac. Ni tvrdokorni titoisti nisu se ohladili prema pokojnom maršalu nakon svega što je objavljeno o prirodi njegove diktature.

I druga stvar, Mesićevo objašnjenje da ga je na suradnju s Haškim sudom obvezivao Ustavni zakon, pa i kad je riječ o dostavi Tuđmanovih transkripata, naprosto je promašeno. Nisu, naime, haški istražitelji prije petnaestak godina pitali na Pantovčaku je li možda Tuđman snimao svoje razgovore, i ako jest, gdje su vrpce i stenogrami. Ne, informaciju da to postoji dobili su iz hrvatskih medija. U koje je Mesić plasirao transkripte. Naravno da je tada zanimljivo bilo čitati kako je to Tuđman vladao Hrvatskom, saznali smo iz transkripata i niz bizarnih činjenica o tome. Ali, danas je posve jasno da je ova Mesićeva operacija bila štetna. Odgovorni predsjednici u pravilu skrivaju prljavo rublje svojih prethodnika. Ne zbog njih, nego zbog vlastite države.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila