Dok je premijer u istu rečenicu trpao medije i histeriju, Glina je dobila kontejner s logom javnog servisa od kojeg će kao u bajci garant niknuti jednom i opet dopisništvo, dok je Sisačko-moslavačka županija praktički izgubila jedinog dopisnika. Histerije više nema. Bit’ će da smo i za nju našli kakav kontejner, dok je ne naslijedi dobri stari zaborav
Nakon sjednice Vlade premijer Andrej Plenković izašao je pred novinare, autoritativno kako samo on to zna, pa među ostalim kazao da smo nakon potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju svjedočili histeriji ‘koju su generirali što oporbeni zastupnici, što sami mediji’.
Opa! Ajde! Ma, nemoj!
Prije nego se dohvati čovjek te divne konstatacije kako histeriju stvaraju oporbenjaci i mediji, oni što valjda ne mare za nadvrhovno pravilo da će HDZ kad tad stići svuda da sve po svom sredi bez histerije i po utabanim svojim pravilima, nije zgorega primijetiti kako se premijeru Plenkoviću i kroz masku dade vidjeti kad je, narodski rečeno, napižđen.
Ako ste fan HDZ-a od stoljeća sedmoga, shvatit ćete čovjeka.
Da je samo činjenice da mu je župana došlo glave marno sakupljanje nekretnina po Sisku i okolici, to strpljivo čekanje da državnu imovinu država baš njemu daruje, ako ne i naivno dječačko vjerovanje da je za skriti se dovoljno preko vlastita prezimena na portafonu prilijepiti ceduljicu s nekim drugim prezimenom, bilo bi dovoljno da je lice crveno a pogled na sitnozubnu novinarsku čeljad žešća muka.
Proglašavanje histerije
To nerazumijevanje nebeskog poslanja stožerne stranke u Hrvata, to uporno propitivanje ‘sitnica’ poput terenskog rada jednog župana, kao da drugi svoje mangupe u svojim redovima nemaju, to premijera, kroz masku se vidi, strašno nervira.
Sva to premijer izgovara tri tjedan nakon što je potres učinio svoje. Toliko valjda treba za kvalitetan zaborav.
A vješt moraš biti za zaboraviti svu silu ljudi koji su skočili u pomoć, svu silu volontera koji su se našli na trusnom području čim je grunulo, sve kuhare, vatrogasce, pripadnike mali milijun službi i običan neki svijet, ljudi koji su pohrlili ljudima da im posvjedoče kako nisu sami.
I ti mediji, kakvi god da jesu, bili su tu i odradili svoje, dok se sustav koji je uglavnom trom, nije pokrenuo. Taj prvi tjedan bilo je sav taj trud obična svijeta prihvatljiv. Ali, prođe tjedan, pa dva, pa tri i eto se ispod ruševina krenulo kopati.
Pa se svašta kvarno nađe. Pa je to neprihvatljivo. Došlo je, stoga, vrijeme da se sve ‘ladno proglasi histerijom. Pa će župan dati ostavku sada da bi s dužnosti otišao tek u svibnju (!?), premijer će sve proglasiti histerijom i tako ćemo staviti točku na ‘i’ do nekog novog župana, neke nove sistemske greške, što će je otkriti puki slučaj ili neke nova katastrofa.
Nije to doduše premijer izrijekom rekao, ali ne bi li bilo sjajno i baš na vrijeme da područje pogođeno potresom, nakon tri tjedan otkada je grunulo, jednostavno više ne bude tema, barem ne tako da se HDZ-ovcima, na terenu i na državnoj razini, traži baš svaka greška u koracima.
Nije rekao, jer, sve se čini, nije ni morao, kad mu se kroz masku čita sve.
Ako je vjerovati…
Ako je vjerovati onima što znaju, od 1997. godine pa sve do 2014. Hrvatska radio televizija imala je dopisništvo u Sisku. I logično je i pravo, jer uz ovakve novce što ih u ime pristojbe dajemo javnom servisu, svaka bi županija trebala imati dopisništvo.
Ne mora ono biti u velebnoj zgradi, može ono i disati posve samostalno, a i ne mora ga središnjica doživljavati smo kao bankomat za tople ljudske priče već ga može poticati da bude prvo koje će, slikovito rečeno, naći ‘žiniće’ na svom terenu.
Godine 2014., u ono Radmanovo doba, od dopisništava se mahom odustalo. Odlučeno je da će posao cijelih dopisništva raditi video novinari. Snimatelj, novinar, montažer, sve je to video novinar.
Kiša, snijeg, vjetar, sunce, po svemu može video novinar. Može i bez ureda, može ako je potreba i svojim vozilom, može i kad je godišnji odmor, može sve video novinar.
Nakon skoro 15 godina radnog staža na HRT-u Igor Ahmetović se prije nekih šest godina ‘prekvalificirao’ u video novinara.
Nije bio jedini, na terenu Sisačko-moslavačke županije istu je sudbu s njim najduže dijelio Dinko Kreštalica, do polovice 2018. godine, da bi zatim Ahmetović ostao jedini dopisnik sa spomenutog terena. A onda je grunuo potres.
Kad je grunulo u jednoj je ruci držao kameru, a u drugoj mobitel ne bi li kako čuo jesu li mu djeca, a troje ih malodobnih ima, živa i zdrava. Na sreću, zdrava jesu, ako se može i smije zanemariti strah zbog kojeg i staro i mlado po Sisku, Petrinji, Glini skače i dan danas, tri tjedan nakon potresa, na najmanje šušanj.
Stradala je kuća, ma sredit će se. Stradao mu je automobil, popravit će se. Samo, stradala je kuća taman toliko da se iz dnevnog boravka ne može više montirati priloge k’o zadnjih mjeseci. Začudo, i video novinari trebaju radni prostor.
Čelništvo javnog servis donosi, međutim, odluku da Ahmetović na posao ubuduće dolazi u Zagreb. Tu će imati ured. S Prisavlja će putovati do Siska, ako bude potrebe. Sisačko-moslavačka županije, kako to rekoše na tiskovnoj konferenciji HND-a, nakon punih 56 godina više neće imati dopisnika.
Što god da se tamo dogodi, Igor Ahmetović će, silom procedure i pojednostavljeno rečeno, morati sjesti u vozilo, doći do Zagreb, tamo dužiti službeno vozilo da bi se opet dovezao do Siska gdje živi, pa izvijestio o tom što se zbiva.
Središnjica zna
Hrvatska radio televizija odavno je utvrda u kojoj se ponajviše brine da im se nitko u posao ne miješa. Informacija taman toliko javnost dobiva i ima da je lako moguće da običnom smrtniku neka kockica u ovoj slagalici i nedostaje.
Ali, koliko običan i smrtan čovjek mora biti da ne primijeti, ako ništa drugo, da je čelništvo HRT-a povuklo marketinški očajan i ljudski loš potez!?
Što je to moralo biti tako krucijalno i kakva je to poslovna genijalnost da se čovjeka srušene kuće i razbijena automobila, s troje djece prestrašene od razorna potresa, odvaja baš sada od kuće?
Čim može biti motivirana odluka da se u trenu istinske katastrofe ionako zaboravljen i osiromašen, zaboravljen kraja i sve njegove ljude, inače uredne platiše one pristojbe, ostavi bez dopisnika?
Na HRT-u će na to izvući asa iz rukava, kazati da su imali za potresa četiri ekipe na terenu (od kojih je jamačno jedna cijela ekipa bio Ahmetović sam op.a.), a onda će se pohvaliti i kako su postavili kontejneru Glini da im služi kao studio dok izvještavaju.
Kontejner kao studio nakon tri tjedan od potresa!? Ajde! Sva je taman tako da se čovjek, poučen iskustvom i tražeći logiku, zapita i to da ne mora Ahmetović od kuće ići čim dalje, da se ne bi onom kvarnom ispod ruševina prilazilo bliže!?
Što će ti na terenu lokalni čovjek, netko tko zna svaki kutak, tko poznaje ljude, tko sve čuje, vidi i zna, kad središnjica zna bolje stanje na terenu!? Svaka središnjica zna bolje, bilo HRT-ova, bilo HDZ-ova, svaka.
Dok je premijer u istu rečenicu trpao medije i histeriju, Glina je dobila kontejner s logom javnog servisa od kojeg će kao u bajci garant niknuti jednom i opet dopisništvo, dok je Sisačko-moslavačka županija praktički izgubila jedinog dopisnika.
Slučajno se baš sve posložilo onako po naški. Histerije više nema. Bit’ će da smo i za nju našli kakav kontejner, dok je na naslijedi dobri stari zaborav. Za tri tjedna recimo, imao tko o njemu izvijestiti ili ne.
Na kraju krajeva
Medijska histerija i dopisnički narativ
Siniša Pavić
24. siječanj 2021 08:42
Foto facebook
Dok je premijer u istu rečenicu trpao medije i histeriju, Glina je dobila kontejner s logom javnog servisa od kojeg će kao u bajci garant niknuti jednom i opet dopisništvo, dok je Sisačko-moslavačka županija praktički izgubila jedinog dopisnika. Histerije više nema. Bit’ će da smo i za nju našli kakav kontejner, dok je ne naslijedi dobri stari zaborav
Nakon sjednice Vlade premijer Andrej Plenković izašao je pred novinare, autoritativno kako samo on to zna, pa među ostalim kazao da smo nakon potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju svjedočili histeriji ‘koju su generirali što oporbeni zastupnici, što sami mediji’.
Opa! Ajde! Ma, nemoj!
Prije nego se dohvati čovjek te divne konstatacije kako histeriju stvaraju oporbenjaci i mediji, oni što valjda ne mare za nadvrhovno pravilo da će HDZ kad tad stići svuda da sve po svom sredi bez histerije i po utabanim svojim pravilima, nije zgorega primijetiti kako se premijeru Plenkoviću i kroz masku dade vidjeti kad je, narodski rečeno, napižđen.
Ako ste fan HDZ-a od stoljeća sedmoga, shvatit ćete čovjeka.
Da je samo činjenice da mu je župana došlo glave marno sakupljanje nekretnina po Sisku i okolici, to strpljivo čekanje da državnu imovinu država baš njemu daruje, ako ne i naivno dječačko vjerovanje da je za skriti se dovoljno preko vlastita prezimena na portafonu prilijepiti ceduljicu s nekim drugim prezimenom, bilo bi dovoljno da je lice crveno a pogled na sitnozubnu novinarsku čeljad žešća muka.
Proglašavanje histerije
To nerazumijevanje nebeskog poslanja stožerne stranke u Hrvata, to uporno propitivanje ‘sitnica’ poput terenskog rada jednog župana, kao da drugi svoje mangupe u svojim redovima nemaju, to premijera, kroz masku se vidi, strašno nervira.
Sva to premijer izgovara tri tjedan nakon što je potres učinio svoje. Toliko valjda treba za kvalitetan zaborav.
A vješt moraš biti za zaboraviti svu silu ljudi koji su skočili u pomoć, svu silu volontera koji su se našli na trusnom području čim je grunulo, sve kuhare, vatrogasce, pripadnike mali milijun službi i običan neki svijet, ljudi koji su pohrlili ljudima da im posvjedoče kako nisu sami.
I ti mediji, kakvi god da jesu, bili su tu i odradili svoje, dok se sustav koji je uglavnom trom, nije pokrenuo. Taj prvi tjedan bilo je sav taj trud obična svijeta prihvatljiv. Ali, prođe tjedan, pa dva, pa tri i eto se ispod ruševina krenulo kopati.
Pa se svašta kvarno nađe. Pa je to neprihvatljivo. Došlo je, stoga, vrijeme da se sve ‘ladno proglasi histerijom. Pa će župan dati ostavku sada da bi s dužnosti otišao tek u svibnju (!?), premijer će sve proglasiti histerijom i tako ćemo staviti točku na ‘i’ do nekog novog župana, neke nove sistemske greške, što će je otkriti puki slučaj ili neke nova katastrofa.
Nije to doduše premijer izrijekom rekao, ali ne bi li bilo sjajno i baš na vrijeme da područje pogođeno potresom, nakon tri tjedan otkada je grunulo, jednostavno više ne bude tema, barem ne tako da se HDZ-ovcima, na terenu i na državnoj razini, traži baš svaka greška u koracima.
Nije rekao, jer, sve se čini, nije ni morao, kad mu se kroz masku čita sve.
Ako je vjerovati…
Ako je vjerovati onima što znaju, od 1997. godine pa sve do 2014. Hrvatska radio televizija imala je dopisništvo u Sisku. I logično je i pravo, jer uz ovakve novce što ih u ime pristojbe dajemo javnom servisu, svaka bi županija trebala imati dopisništvo.
Ne mora ono biti u velebnoj zgradi, može ono i disati posve samostalno, a i ne mora ga središnjica doživljavati smo kao bankomat za tople ljudske priče već ga može poticati da bude prvo koje će, slikovito rečeno, naći ‘žiniće’ na svom terenu.
Godine 2014., u ono Radmanovo doba, od dopisništava se mahom odustalo. Odlučeno je da će posao cijelih dopisništva raditi video novinari. Snimatelj, novinar, montažer, sve je to video novinar.
Kiša, snijeg, vjetar, sunce, po svemu može video novinar. Može i bez ureda, može ako je potreba i svojim vozilom, može i kad je godišnji odmor, može sve video novinar.
Nakon skoro 15 godina radnog staža na HRT-u Igor Ahmetović se prije nekih šest godina ‘prekvalificirao’ u video novinara.
Nije bio jedini, na terenu Sisačko-moslavačke županije istu je sudbu s njim najduže dijelio Dinko Kreštalica, do polovice 2018. godine, da bi zatim Ahmetović ostao jedini dopisnik sa spomenutog terena. A onda je grunuo potres.
Kad je grunulo u jednoj je ruci držao kameru, a u drugoj mobitel ne bi li kako čuo jesu li mu djeca, a troje ih malodobnih ima, živa i zdrava. Na sreću, zdrava jesu, ako se može i smije zanemariti strah zbog kojeg i staro i mlado po Sisku, Petrinji, Glini skače i dan danas, tri tjedan nakon potresa, na najmanje šušanj.
Stradala je kuća, ma sredit će se. Stradao mu je automobil, popravit će se. Samo, stradala je kuća taman toliko da se iz dnevnog boravka ne može više montirati priloge k’o zadnjih mjeseci. Začudo, i video novinari trebaju radni prostor.
Čelništvo javnog servis donosi, međutim, odluku da Ahmetović na posao ubuduće dolazi u Zagreb. Tu će imati ured. S Prisavlja će putovati do Siska, ako bude potrebe. Sisačko-moslavačka županije, kako to rekoše na tiskovnoj konferenciji HND-a, nakon punih 56 godina više neće imati dopisnika.
Što god da se tamo dogodi, Igor Ahmetović će, silom procedure i pojednostavljeno rečeno, morati sjesti u vozilo, doći do Zagreb, tamo dužiti službeno vozilo da bi se opet dovezao do Siska gdje živi, pa izvijestio o tom što se zbiva.
Središnjica zna
Hrvatska radio televizija odavno je utvrda u kojoj se ponajviše brine da im se nitko u posao ne miješa. Informacija taman toliko javnost dobiva i ima da je lako moguće da običnom smrtniku neka kockica u ovoj slagalici i nedostaje.
Ali, koliko običan i smrtan čovjek mora biti da ne primijeti, ako ništa drugo, da je čelništvo HRT-a povuklo marketinški očajan i ljudski loš potez!?
Što je to moralo biti tako krucijalno i kakva je to poslovna genijalnost da se čovjeka srušene kuće i razbijena automobila, s troje djece prestrašene od razorna potresa, odvaja baš sada od kuće?
Čim može biti motivirana odluka da se u trenu istinske katastrofe ionako zaboravljen i osiromašen, zaboravljen kraja i sve njegove ljude, inače uredne platiše one pristojbe, ostavi bez dopisnika?
Na HRT-u će na to izvući asa iz rukava, kazati da su imali za potresa četiri ekipe na terenu (od kojih je jamačno jedna cijela ekipa bio Ahmetović sam op.a.), a onda će se pohvaliti i kako su postavili kontejneru Glini da im služi kao studio dok izvještavaju.
Kontejner kao studio nakon tri tjedan od potresa!? Ajde! Sva je taman tako da se čovjek, poučen iskustvom i tražeći logiku, zapita i to da ne mora Ahmetović od kuće ići čim dalje, da se ne bi onom kvarnom ispod ruševina prilazilo bliže!?
Što će ti na terenu lokalni čovjek, netko tko zna svaki kutak, tko poznaje ljude, tko sve čuje, vidi i zna, kad središnjica zna bolje stanje na terenu!? Svaka središnjica zna bolje, bilo HRT-ova, bilo HDZ-ova, svaka.
Dok je premijer u istu rečenicu trpao medije i histeriju, Glina je dobila kontejner s logom javnog servisa od kojeg će kao u bajci garant niknuti jednom i opet dopisništvo, dok je Sisačko-moslavačka županija praktički izgubila jedinog dopisnika.
Slučajno se baš sve posložilo onako po naški. Histerije više nema. Bit’ će da smo i za nju našli kakav kontejner, dok je na naslijedi dobri stari zaborav. Za tri tjedna recimo, imao tko o njemu izvijestiti ili ne.