Grad: Rijeka
Danas: 34° vedro
Sutra: 17° 34° moguća oluja
24. lipnja 2017.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna Lažna Plenkovićeva borba za mainstream

Snimio Darko Jelinek / NL arhiva
Snimio Darko Jelinek / NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 23. travanj 2017. u 22:22 2017-04-23T22:22:00+02:00

Možda, znači, Plenković ipak ima neka čvrsta uvjerenja, kakva god da ona bila. Ali, ključno je za tog čovjeka da je on egzemplarni politički oportunist i može biti gotovo sve što procjenjuje da je u određenom trenutku za njega korisno

Još dok je bio zastupnik u Europskom parlamentu, Andrej Plenković govorio je o borbi za »politički i vjerodostojni mainstream«. Nakon što je postao predsjednik HDZ-a, u više je navrata isticao da je njegova »misija ojačati politički mainstream«. Jednom je u Saboru svojim inzistiranjem na europskom mainstreamu toliko iziritirao Branimira Bunjca iz Živog zida da ga je ovaj nazvao briselskim projektom.

Plenković nikad nije definirao politički mainstream, smatrajući vjerojatno da javnost dobra zna o čemu se tu radi. I u pravu je, malo će tko pogriješiti određujući što spada u tu kategoriju, a što od nje bitno odudara.

Stoga se, primjerice, s apsolutnom sigurnošću može reći da ploča s ustaškim pozdravom »Za dom spremni« nije politički mainstream. Jednako je tako jasno da konvencija Vijeća Europe o sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji danas predstavlja »teški« mainstream.

Kao i globalna kampanja »Ona odlučuje«, u sklopu koje se prikupljaju donacije za nevladine organizacije koje u najsiromašnijim zemljama promiču pravo na siguran i legalan pobačaj. Od Plenkovića bi se, dakle, očekivalo da sa spomen obilježja u Jasenovcu ukloni sporni natpis, ratificira u Saboru spomenutu konvenciju i priključi Hrvatsku inicijativi »Ona odlučuje«, kako bi bila zajedno s Nizozemskom, Danskom, Švedskom, Belgijom...

Međutim, hrvatski premijer ništa od toga nije napravio. HOS-ova je ploča mjesecima na zgradi dječjeg vrtića, s ratifikacijom Istanbulske konvencije se odugovlači, pa iz Vijeća Europe Plenkoviću već stižu požurnice, a Vlada bi više bila zainteresirana za akciju »Ona ne odlučuje«. Dakle, Plenkovićeva misija jačanja mainstreama je čista fikcija, njegova je borba u tom kontekstu posve lažna.

Premijer nema nikakve veze s političkim mainstreamom. Što je onda on? Možda je Plenković intimno i dalje marksist, kao u vrijeme kad je 1988. pisao maturalnu radnju nadahnut Edvardom Kardeljom.

Možda, znači, Plenković ipak ima neka čvrsta uvjerenja, kakva god da ona bila. Ali, ključno je za tog čovjeka da je on egzemplarni politički oportunist i može biti gotovo sve što procjenjuje da je u određenom trenutku za njega korisno.

Nevjerodostojan je Plenković bio i kad je kao europarlamentarac petljao nešto o vjerodostojnom mainstreamu. Istovremeno je, naime, podržavao sve poteze tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, zakletog protivnika svakog mainstreama. Plenkovićev je, recimo, stav o ćirilici u Vukovaru prije četiri godine bio identičan Karamarkovom, a u međuvremenu ga nije izmijenio.

U kampanji za parlamentarne izbore 2016., s ponosom je isticao da je HDZ, rame uz rame sa Željkom Markić, inicirao referendum o braku. Uglavnom, kad je riječ o borbi za politički mainstream, jednom Ivi Sanaderu, s kojim ga nerijetko uspoređuju, Plenković ne može biti niti šegrt.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka