Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
25. rujna 2018.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica koja navija

Predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović pamtit ćemo po strastvenom navijanju za hrvatske navijače / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović pamtit ćemo po strastvenom navijanju za hrvatske navijače / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 23. siječanj 2018. u 23:01 2018-01-23T23:01:00+01:00

Kako ne bih znao, to je ona koja je onako strastveno navijala za hrvatske sportaše. Baš je simpatična bila u dresu na tribini. Nema više takvih predsjednika, kazat će 2049. sredovječni građanin kojeg će anketar presresti s pitanjem zna li tko je Kolinda Grabar-Kitarović

Zoran Milanović je u svojem premijerskom mandatu tvrdio da bi želio da ga, kad ode s vlasti, ljudi ne pamte ni po čemu. Ali, sve da je on zaista htio da tako bude, to nije moguće. Stoga Milanović, u slučaju da se na idućim izborima kandidira za predsjednika Republike, neće biračima biti neko novo lice. Milanović bi izašao pred njih s političkom ostavštinom iz vremena dok je vodio Vladu i još dulje SDP. Mogao bi se tek nadati da je više Hrvata zapamtilo ono što je u tom razdoblju dobro radio nego njegove loše procjene i poteze. Bilo je sigurno dosta i jednog i drugog, što je neizbježno kod političara koji su se nalazili na pozicijama na kojima su se donosile odluke. Puno je toga ostalo i iza Franje Tuđmana, Ivice Račana, Ive Sanadera i Jadranke Kosor, zajedno s Milanovićem ključnih ljudi u hrvatskoj povijesti nakon 1990. godine. Oni su ti koji su odlučivali o smjeru države i kakvo će biti društvo.

Toj će se skupini političara priključiti i aktualni premijer Andrej Plenković i to je zasad sve. Predsjednici vlada devedesetih godina bili su, zbog prirode političkog sustava, debelo u Tuđmanovoj sjeni, a kad je 2000. promijenjen Ustav gotovo svaku važnost izgubili su nominalni državni poglavari. Stjepan Mesić i Ivo Josipović sigurno bi htjeli da ih se narod sjeća po nečem pozitivnom, ali objektivna situacija nije im išla na ruku. Ipak, Mesiću se posrećilo kad je nekolicina generala HV-a u rujnu 2000. poslala politički intonirano otvoreno pismo. Nije u njemu bilo ništa naročito dramatično, ali Mesić je ispravno reagirao umirovivši njih sedmoricu. Bila je to značajna poruka da se u Hrvatskoj, u čijem su parlamentu ranije zastupnici bili čak i visoki časnici, vojnicima više neće tolerirati bavljenje politikom. To je bio Mesićev potez za pamćenje. Josipović je, ukupno gledajući, bio vjerojatno bolji predsjednik nego Mesić, ali u pet godina provedenih na Pantovčaku jednostavno mu se nije ukazala priliku da napravi nešto poput svog prethodnika u trenutku spomenutog generalskog pisma. Josipović je pokušao inicirati ozbiljne ustavne promjene, čime bi da je u tome uspio trajno ušao u memoriju nacije, ali nije postojala potrebna većina koja bi to izglasala u Saboru.

Dolazimo do sadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, glavne konkurentice Milanoviću ako će sudjelovati na izborima 2019. Budući da kao ministrica vanjskih poslova u Sanaderovoj vladi nije ostavila nikakav trag, ona je na izborima krajem 2014. praktično imala status novog lica hrvatske politike. No, danas to više nije, a još će manje biti za dvije godine. Za razliku od Josipovića, Kolinda Grabar-Kitarović imala je šansu učiniti veliku stvar i to čim je preuzela predsjedničku dužnost. U kampanji je, naime, obećavala da će, ako pobijedi, napustiti Pantovčak i svoj Ured preseliti s Pantovčaka u znatno skromniju državnu rezidenciju. Titova vila simbolizirala je Tuđmanovu vladavinu i kad bi se predsjednik premjestio u običan prostor veličine dvjestotinjak kvadrata, bez šume i životinja u okruženju, potvrdio bi time da je prava vlast negdje drugdje. Automatski bi to očekivanja građana od predsjednika svelo u realne okvire i na taj bi se način izbjeglo brojne nesporazume. Jer, glamur Pantovčaka stvara iluziju da se tamo događa nešto jako bitno, da se s tog mjesta i dalje upravlja Hrvatskom. Nažalost, brzo se ispostavilo da je Kolinda Grabar-Kitarović lagala biračima i da nije imala namjere otići iz Titove vile.

Po čemu ćemo je onda dobrom pamtiti? Inicijativa Tri mora je besmislena ideja, a usto nije ni operacionalizirana. Od toga, dakle, nema ništa. Kolinda Grabar-Kitarović odala je prošli tjedan počast žrtvama u Ahmićima, ali to je već i Josipović napravio. Niti činjenica što je ona HDZ-ovka ne daje toj gesti posebnu težinu, jer ta stranka nikad nije negirala krivnju HVO-a za ovaj pokolj i Tuđman je optužene transferirao u Haag. Ali, ipak ima nešto po čemu će se Kolinde Grabar-Kitarović ljudi rado sjećati i za 30 godina. »Kako ne bih znao, to je ona koja je onako strastveno navijala za hrvatske sportaše. Baš je simpatična bila u dresu na tribini. Nema više takvih predsjednika«, kazat će 2049. sredovječni građanin kojeg će anketar na Trgu bana Jelačića presresti s pitanjem zna li tko je Kolinda Grabar-Kitarović.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka