Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 24° 1
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Politički skalpel Dražena Ciglenečkog

kolumna Hrvatski desničari mrze Udbu, ali vole KGB

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 4. travanj 2018. u 22:48 2018-04-04T22:48:30+02:00

Hrvatski desničari našli su se na istoj strani sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, također velikim Putinovim štovateljem. Jasno je da to ne može biti normalno

Josip Perković dao je značajan doprinos osnivanju HDZ-a, stranke kojoj se pripisuju sve zasluge za uspostavu samostalne Hrvatske. Josip Manolić opisao je u svojoj knjizi kako mu je Franjo Tuđman rekao da se upravo Perkoviću, tadašnjem šefu hrvatske Službe državne sigurnosti, obrati za pomoć u vezi s dolaskom Hrvata iz emigracije na prvi Sabor HDZ-a. Kasnije je Perković u Hrvatskoj obnašao više važnih dužnosti u obavještajnom aparatu, radio je na krijumčarenju oružja preko mađarsko-jugoslavenske granice i općenito bio osoba velikog povjerenja Franje Tuđmana i Gojka Šuška. No, za hrvatsku desnicu Perković je danas samo prokleti udbaš, organizirator atentata na Stjepana Đurekovića, zbog čega je u Njemačkoj osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu. Ne vrednuje mu se ništa što je napravio za HDZ i Hrvatsku, niti bliskost s Tuđmanom i Šuškom. Perković je jednostavno persona non grata.

Ali, ima jedan čovjek kojem naši uvjereni desničari opraštaju karijeru u komunističkoj političkoj policiji, makar metode koje je tamo naučio često i sada koristi. Vladimir Putin bio je 15 godina u KGB-u. Možda nije, poput Perkovića, bio izravno involviran u ubojstva nepoćudnih ljudi, ali sama pripadnost toj okrutnoj sovjetskoj tajnoj službi dovoljno govori. Uostalom, ono je što je Putin možda propustio dok je radio za KGB, nadoknadio je kao svemoćni predsjednik Rusije. Utemeljeno ga se sumnjiči za likvidacije svojih oponenata i najglasnijih kritičara, primjerice Borisa Nemcova 2015. Putinov autokratski režim ne tolerira nikoga tko bi mu predstavljao iole ozbiljniju prijetnju. Na nedavno održanim predsjedničkim izborima nije se protiv Putina tako mogao natjecati Aleksej Navaljni. Ne bi on nipošto ugrozio Putinovu pobjedu, ali Vrhovni sud Rusije za svaki mu je slučaj zabranio kandidaturu. Putin, dakle, ispunjava sve uvjete da ga hrvatski desničari preziru, ali oni ga zapravo – obožavaju.

U redu, nisu po tome jedinstveni. I Marine Le Pen, liderica francuske desnice, voli Putina, kao i njezini istomišljenici u Alternativi za Njemačku. Za njih je Putinova Rusija simbol zdravog društva, bez natruha zapadne moralne dekadencije, istospolnih brakova i rodne ideologije. Ove su stvari i hrvatske nacionaliste i desničare snažno privukle Putinu. Kolumnisti te političke provenijencije naprosto mu se dive, uz iznimku sirote Višnje Starešine, koja opsesivno piše da je Milanovićeva vlada bila Putinov eksponent. Među komentarima ispod tekstove na internetskim portalima u kojima se spominje Putin, što je itekako primjetno i ovih dana nakon odluke Banskih dvora o protjerivanju ruskog diplomata, dominiraju njegovi strastveni simpatizeri, koji ga redom hvale kao najvećeg državnika što ga je Europa imala u posljednjih 20 godina.

I kad je riječ o francuskim ili njemačkim pristašama Putina doista je apsurdno da su si odabrali baš bivšeg KGB-ovca. Oni, međutim, osim Nijemaca iz nekadašnjeg DDR-a, nemaju povijesno iskustvo komunističke političke policije. Hrvati znaju što je OZNA, Udba, SDS, a time i KGB, pa je još grotesknije što Putin ima u Hrvatskoj zavidnu sljedbu. Zašto Perkoviću ništa od onog što je odrađivao za Tuđmana, neospornog idola ogromnog dijela hrvatskih desničara, nisu olakotne okolnosti, a Putinu se ne zamjera KGB prošlost, kao ni brojna kršenja ljudskih prava što ih je počinio u ulozi predsjednika Rusije? Možemo to, naravno, samo nagađati, ali Perković bi vjerojatno imao bitno bolji tretman da se priključio udruzi »U ime obitelji«, angažirao se na prikupljanju potpisa za referendum o ustavnoj definiciji braka kao zajednice žene i muškarca i redovito sudjelovao u »Hodu za život«. Vrijeme se promijenilo, politička desnica puno bi mu više to cijenila nego dva prošvercena šlepera kalašnjikova 1991. Da je Perković još s transparentom »Dolje pederi« svake godine prosvjedovao u Zagrebu protiv gay pridea, možda bi i demonstracije izbile kad su ga vlasti izručivale Njemačkoj. Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat nisu više jedina, a ni glavna uporišta desničara. Borba protiv svih zala suvremene civilizacije dobila je primat, a tu je onda Putin dragocjeni saveznik. Tako su se hrvatski desničari našli na istoj strani sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, također velikim Putinovim štovateljem. Jasno je da to ne može biti normalno.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka