Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 2
Sutra: 8° 8° 2
16. studenoga 2018.
Komentar Dražena Ciglenečkog

Komentar Hrvati su pobijedili u građanskom ratu, budimo na to ponosni

Hrvati su pobijedili u građanskom ratu, budimo na to ponosni
Hrvati su pobijedili u građanskom ratu, budimo na to ponosni
Autor:
Objavljeno: 3. listopad 2017. u 15:41 2017-10-03T15:41:18+02:00

Potpuna je enigma zašto izraz građanski rat izaziva u Hrvatskoj toliko uznemirenje. Kao da će nam netko nešto oduzeti ako se proglasimo pobjednicima u građanskom ratu, kao da je to nešto iznimno sramotno

Kad je nedavno u Crnoj Gori postavljen spomenik Puniši Račiću, koji je 1928. u Narodnoj skupštini u Beogradu pucao na zastupnike HSS-a i pritom dvojicu ubio, a Stjepana Radića smrtno ranio, hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova s razlogom je reagiralo. Zajedničke države, u čijem se parlamentu dogodio taj atentat, više nema, ali službeni Zagreb svejedno je s punim pravom upozorio crnogorske vlasti na nepriličnost slavljenja ubojice istaknutih hrvatskih političara.

No, jučerašnji prosvjed istog Ministarstva veleposlanici Srbije Miri Nikolić zbog otkrivanja u Beogradu spomenika majoru JNA Milanu Tepiću – potpuni je promašaj. Naravno da je taj major 29. rujna 1991., kad je izazvao eksploziju jednog skladišta naoružanja JNA u Bjelovaru pri čemu je ubio i 11 pripadnika Zbora narodne garde, predstavljao nama neprijateljskog vojnika. Ali, on je tom trenutku bio oficir legalne vojne formacije države koja je još uvijek postojala. Pogibija gardista je tragedija, ali Tepić, koji je također izgubio život, izvršavao je svoju dužnost, koliko god način na koji je to učinio bio drastičan. Istina je da se velika većina pripadnika JNA u Bjelovaru, kad su se tog dana našli na udaru hrvatskih snaga, predala. No, Tepić, eto, nije. Možda je bio fanatik, možda je bio lud, ali razumljivo je da se njegov čin, samožrtvovanje u cilju ispunjenja povjerene mu zadaće, u Srbiji doživljava kao herojstvo. Zato su mu i podigli spomenik koji je financirala srpska vlada. Tepića se nikako ne može usporediti s jednim Račićem. Potonji je naprosto bio ubojica kojeg su partizani smaknuli 1944., dok je Tepić 1991. godine bio borac u građanskom ratu u Hrvatskoj odnosno Jugoslaviji.

I tu dolazimo do srži problema. Hrvatska i dan danas odbija priznati nešto tako notorno, da je 1991. izbio građanski rat na prostoru koji je tada bio sastavni dio Jugoslavije. Posljedica je to bila sukoba dviju nacionalnih koncepcija, hrvatske koja je težila stvaranju samostalne države i srpske koja je željela sačuvati Jugoslaviju i nametnuti joj srpsku dominaciju, ili, ako to bude nemoguće, odcijepiti od Hrvatske krajeve u kojima su pretežno živjeli Srbi.

Ono što je ostalo od JNA u tom je ratu bilo na strani Srba, pa tako i Tepić, koji je cijelu svoju vojnu službu proveo u SR Hrvatskoj. U vrijeme kad se to događalo, još je imalo nekog smisla tvrditi da to nije građanski rat. Međunarodna zajednica bila je sklona održanju Jugoslavije, a Franjo Tuđman pokušavao je uvjeriti njihove predstavnike da je samostalna Hrvatska već realnost i da je Srbija agresor. Ali, male bi koristi bilo od tih argumenata da Hrvati, iako znatno slabije naoružani, nisu pružili jak otpor srbiziranoj JNA i Srbima koji su se borili u okviru vojske Krajine. U tom je kontekstu točna odredba iz prijedloga Zakona o pravima branitelja u kojoj se definira da je velik broj pripadnika srpske nacionalne manjine bio protiv Hrvatske. Naposljetku je svijet, kad je bilo jasno da Srbi neće moći vojno slomiti Hrvate, priznao da je SFRJ prestala postojati.

Međutim, time nije nestala i nevjerojatna, neshvatljiva hrvatska upornost u negiranju da je na prostoru današnje neovisne Hrvatske 1991. započeo građanski rat, koji je četiri godine kasnije okončan porazom srpskih secesionista. Srpski ministar Aleksandar Vulin, koji je inače zadužen za provociranje Hrvatske, izjavio je u nedjelju nešto o građanskom ratu. I hrvatski državni dužnosnici odmah su skočili kao da im je netko opsovao majku. Potpredsjednik Sabora Milijan Brkić napisao je da su teze o građanskom ratu plod srpske propagande. Premda nitko ozbiljan izvan Hrvatske ne koristi drukčiji termin kad opisuje taj krvavi sukob. Ministar obrane Damir Krstičević također je autoritativno objasnio da »Hrvatska nije vodila nikakav građanski rat već pravedan, obrambeni domovinski rat«?! Kakve veze pravednost ima s tim? Hrvati su bili uvjereni da je pravedno da dobiju vlastitu državu, a hrvatski Srbi da ostanu u zajedničkoj državi sa Srbijom. Zašto bi cilj Mile Martića i Milana Babića bio imanentno nepravedan?

Potpuna je enigma zašto izraz građanski rat izaziva u Hrvatskoj toliko uznemirenje. Kao da će nam netko nešto oduzeti ako se proglasimo pobjednicima u građanskom ratu, kao da je to nešto iznimno sramotno. Nakon kolapsa komunističkog poretka i višegodišnje srpske nacionalističke kampanje za preslagivanje Jugoslavije izbio je građanski rat u kojem su Hrvati pobijedili. Budimo na to ponosni.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka