Grad: Rijeka
Danas: 23° djelomično oblačno
Sutra: 6° 20° moguća oluja
21. listopada 2017.
Uvodnik Dražena Ciglenečkog

kolumna Hodači sivih cesta

Foto Reuters
Foto Reuters
Autor:
Objavljeno: 20. rujan 2015. u 15:42 2015-09-20T15:42:32+02:00

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović imenovala je Andriju Hebranga svojim povjerenikom za migrantsku krizu. Spominje se da će mu se pridružiti i, primjerice, Mate Granić i Jure Radić. Vjerojatno se predsjednica vodila logikom da su ti politički velikani iz devedesetih godina tada stekli iskustva s izbjeglicama, pa će ih sada primijeniti. Nažalost, od Hebranga i ostalih neće biti nikakve koristi, neovisno o njihovoj možebitno dobroj volji. Oni su se, naime, bavili sasvim drukčijim tipom izbjeglica. Prije dvadesetak godina, hrvatske vlasti primile su više stotina tisuća ljudi koji su pobjegli iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske i BiH. Nije to bilo nimalo jednostavno, premda su na raspolaganju imali čak i brojne hotele i radnička odmarališta, na što Vlada Zorana Milanovića ne može računati. 

Ali, ključno je bilo da su ti Hrvati i Bošnjaci htjeli da ih se u Hrvatskoj zbrine, trajno ili dok ne odu u neku od zapadnih zemalja. Sirijci, Iračani i Afganistanci, koji ovih dana prelaze u hrvatsku granicu sa Srbijom, ne žele biti zbrinuti. Sigurno je da bi Hrvatska, oslanajući se na vlastita sredstva i financijsku pomoć Europske komisije, mogla bez naročitih problema određeno vrijeme skrbiti o njih 50 do 60 tisuća. Međutim, već nakon nekoliko sati provedenih u prihvatnom centru, te izbjeglice postaju nervozne i zahtijevaju da ih se pusti prema Mađarskoj ili Sloveniji. Od nas ništa drugo ne traže, niti organizirani prijevoz. Sami se snalaze. Stih Johnny Štulića »hodači sivih cesta« najbolje ih opisuje. Hrvatska će im ostati u lijepom sjećanju isključivo ako im udijeli nešto hrane i vode i pošalje ih dalje, njihov je san uglavnom Njemačka. I kako stoga u ovoj situaciji ocjenjivati pripremljenost Vlade na izbjegličku krizu, koji su kriteriji? Da su sagrađeni veliki kampovi, u njih se potrpalo te nesretnike i okružilo ih vojskom koja bi pazila da nekud ne šmugnu, Slovenija, Mađarska, Bruxelles i dio medija pljeskali bi Zoranu Milanoviću da je efikasno, a donekle i humano riješio problem izbjeglica. Jedino bi ga kritizirali kad bi u nekom od tih kampova izbila pobuna ljudi zadržanih protiv svoje volje, koju bi onda vojska skršila brutalnom silom. 

Ne, nema razloga da ih Hrvatska zadržava. Nije ih niti Srbija. A ne možemo ih ni zaustaviti na granici, na čemu inzistiraju orbanizirana predsjednica Republike i njezin HDZ. Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko militarizirali bi društvo i vojskom se suprotstavili očajnicima koji stižu izdaleka, putuju u strašnim uvjetima, ali unatoč tome uspijevaju izgledati vrlo uredno i kulturno. Svjedočimo događaju epskih razmjera za koji, obično je tako bilo u povijesti, nema trenutačnog rješenja. Nitko ga ne zna. Barem se onda potrudimo da u ovim izvanrednim okolnostima napravimo što manje stvari koje bi nas legitimirale kao neljude i zbog kojih bi nas se buduće generacije morale sramiti. Kad su oni već tu, nemojmo stajati na putu hodačima sivih cesta.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka