Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. rujna 2019.
POLITIČKI SKALPEL

kolumna DRAŽEN CIGLENEČKI Milanović mora reći sve prave stvari, a na izborima što bude

Foto Davor PUKLAVEC/PIXSELL
Foto Davor PUKLAVEC/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 18. lipanj 2019. u 17:25 2019-06-18T17:25:00+02:00

Dužnost predsjednika Republike idealna je za političare poput Kolinde Grabar-Kitarović. Puno je tu pompe, a odgovornost mala ili nikakva. Osim toga, sasvim je moguće da je za aktualnu predsjednicu Pantovčak plafon što ga je dosegnula u nacionalnoj politici. Nije ona uopće stara, ali nekako je nije lako zamisliti kako se po završetku svog prvog ili, pak, drugog predsjedničkog mandata aktivira u HDZ-u i kreće u pohod na Banske dvore, u kojima se stres može gotovo opipati, a pokraj njih se ne šepure paunovi i ne šeću jeleni. Za Zorana Milanovića bi, međutim, ulazak u Ured predsjednika predstavljao pad s konja na magarca. Nakon što je gotovo deset godina vodio SDP, a četiri bio premijer i upravljao Hrvatskom, bila bi to za njega tek dobra priprema za umirovljeničke dane. Što bi to Milanović mogao napraviti kao predsjednik Republike, a nije od 2012. do 2016. uspio u ulozi premijera? Apsolutno ništa. Milanović je postigao maksimum u hrvatskoj politici, a s njim u tu kategoriju spada još samo njih petero, Franjo Tuđman, Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor i Andrej Plenković. Kratkorajnog predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića može se u ovom nabrajanju slobodno preskočiti, kao i Stjepana Mesića, Ivu Josipovića, Zlatka Matešu... Bilo je u politici samostalne Hrvatske još itekako relevantnih ljudi, ali za samo ih se šest, uključujući i Milanovića, može reći da su upravljali državom. To Milanoviću nitko ne može oduzeti. Kao što ni kasnija politička posrtanja Jadranke Kosor nisu izbrisala činjenicu da se ona nalazila na čelu Hrvatske i to u vrlo osjetljivom razdoblju.

Naravno da bi eventualni poraz na predsjedničkim izborima Milanović teško primio, ljudski je to. Ali, zbog svega navedenog to ne bi smio biti razlog da se on u predstojećoj izbornoj kampanji ponaša ziheraški, razmišljajući isključivo što bi sve trebao učiniti kako bi pobijedio. Od Milanovića se, jer objektivno osobno nema što izgubiti, a ni s kalkulantskim pristupom ne bi bio favorit, očekuje bitno drukčija kampanja. Na sceni danas nema nikoga tko može doprijeti do šireg biračkog tijela, a u stanju je artikulirati kristalno jasnu lijevo-liberalnu, progresivnu političku agendu. To predsjednik SDP-a Davor Bernardić, nominalni vođa oporbe, ne može, a lideri manjih stranaka iz ovog dijela političkog spektra, Anka Mrak Taritaš ili Dalija Orešković, pogotovo. Zadaća je to Zorana Milanovića, čovjeka koji je jedno desetljeće suvereno vladao političkim prostorom centra i lijevo od centra. Dok se bavio stranačkom politikom, ulozi su na izborima bili daleko veći. Na njima se odlučivalo koja će politička opcija presudno određivati smjer Hrvatske. Razumljivo je stoga što je Milanović, procjenjujući da je to oportuno i za njega i za birače koje zastupa, znao ponekad (ne)uspješno posegnuti i za retorikom kojom se pokušavao približiti i građanima na politički suprotnoj strani. Politički puritanci, kojima je čvrsto držanje linije neizmjerno važnije nego nekakvi izbori o kojima ovisi tko će obnašati vlast u zemlji, nisu to shvaćali, ali to ne znači da je Milanović bio u krivu. Sada je, međutim, on u situaciji da se ne mora prilagođavati i idućih pola godine trebao bi najviše govoriti o vrijednostima koje su radikalno oprečne konzervativnoj, ksenofobnoj, nacionalističkoj slici Hrvatske, koja je sada dominantna. Može on, naravno, podsjetiti u kampanji Hrvate na sve trenutke kada nam je zbog Kolinde Grabar-Kitarović bilo neugodno, kad smo se crvenjeli u licu, kao i na, recimo, njezino neispunjeno glavno predizborno obećanje, preseljenje Ureda predsjednice s Pantovčaka. Ali, to je ipak od drugorazrednog značenja. O tome da će sve poduzeti kako bi se u Hrvatskoj bogatije živjelo, Milanović jednostavno ne može govoriti. Bilo bi to potpuno deplasirano, ispod njegove razine. Jednako kao kad bi prijetio da će, bude li izabran za predsjednika Republike, banuti u Banske dvore i lupati šakom po stolu. Nije volio kad je Kolinda Grabar-Kitarović to njemu radila.

Rezultat predsjedničkih izbora nije posve sporedan. Politika nije umiranje u ljepoti, natjecanje u idejama. No, niti su ovi izbori naročito bitni za budućnost Hrvatske, niti je Milanović u poziciji da mu visi mač nad glavom, pa da sve treba podrediti pobjedi. U slučaju i da izgubi, sigurno će se bolje osjećati ako je prethodno rekao sve prave stvari. Na tragu svog prošlogodišnjeg predavanja u Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld, kad je iznio besprijekornu obranu liberalne demokracije i suprotstavio se populizmu i antimigrantskoj histeriji.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.