Hrvatska je unitarna država, nije federacija. Stoga niti Vukovar nije nekakav distrikt u kojem tamošnje vlasti autonomno odlučuju što će od nacionalnog zakonodavstva primjenjivati, a što ne. Ali, iako je u tom gradu rat završio još prije 28 godina, tvrdi se da su rane još svježe i da Vukovar jedini mora imati izdvojen status unutar Hrvatske.

To je mišljenje i Ustavnog suda čiji članovi smatraju da još nije sazrelo vrijeme da se i u Vukovaru, kao u dijelovima Hrvatske u kojima su ratne rane zacijelile, implementira Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Iz tog je razloga Ustavni sud u kolovozu 2014. zaustavio postavljanje u Vukovaru ploča s dvojezičnim natpisima, na što je Vladu Zorana Milanovića obvezivao Ustavni zakon. Nakon što je prema popisu stanovništva, koji možda i ne odražava u potpunosti stvarnu nacionalnu strukturu ljudi koji doista žive u Vukovaru, udio Srba prešao trećinu, u toj Vladi nisu imali izbora.

No, uslijedila je pobuna protiv ćirilice, a Ustavni sud je faktično stao na stranu Tomislava Josića, Ivana Penave i ostalih čelnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Do tog je trenutka grad na Dunavu imao posebno mjesto u srcu svakog Hrvata, a onda je dobio i privilegiju da ne postupaju po propisima s kojima se ne slažu.

Srećom, vlasti u Vukovaru nisu dosad išle dalje od ovog Ustavnog zakona, nisu, primjerice, zatražili da na području njihovog grada svi koji nisu Srbi mogu slobodno nositi automatsko oružje.

Prošlo je od tada pet godina, ali percepcija ustavnih sudaca o Vukovaru nije se nimalo promijenila. Sredinom srpnja donijeli su odluku da nije na Vladi i Saboru nego na vukovarskom Gradskom vijeću da, u listopadu svake godine, procijeni jesu li se stekli uvjeti za povećanje prava pripadnika srpske nacionalne manjine.

Ponašanje Ustavnog suda imalo je naročito velik utjecaj na HDZ. U pitanju je iznimno centralizirana stranka, ali njihov ogranak u Vukovaru predstavlja zaseban entitet. Nije, doduše, Andrej Plenković dragovoljno pristao na to da ga gradonačelnik Ivan Penava tretira kao šefa neke strane države.

Trudio se Plenković nametnuti mu svoj autoritet, pokušao ga je lani odgovoriti od antiinstitucionalnog prosvjeda zbog nekažnjavanja srpskih ratnih zločinaca, ali gradonačelnik ga je sasvim ignorirao. Iznad Penave je samo Bog.

Plenković se može tek moliti da se ovaj baš ne osili previše. Penava se s premijerom, naravno, ne konzultira o sjednici Gradskog vijeća na kojoj bi se uskoro trebalo raspravljati o tome jesu li Srbi u Vukovaru zaslužili da se u službenoj komunikaciji koriste ćirilicom.

Njih su se dvojica u petak sreli na Vinkovačkim jesenima, ali, kako je dan kasnije novinarima rekao Penava, nisu pričali o toj sjednici da »ne kvare moment«. Ta kako se pored rumenih slavonskih snaša baviti ćirilicom, to će Penava sam riješiti.

Plenković je u nacionalnoj koaliciji s Miloradom Pupovcem, koji je sigurno zainteresiran za prava Srba u cijeloj državi, ali na ulazu u Vukovar prestaju premijerove ovlasti. Penava ima u HDZ-u značajnu podršku za svoju eksteritorijalnost.

Zamjenik predsjednika stranke Milijan Brkić, inače hrvatski integralist, upozorio je da »poziciju gospodina Penave treba gledati iz pozicije Vukovara, a ne iz pozicije Zagreba«. Jasna je to poruka Plenkoviću da se ne miješa u Vukovar i u gradonačelnikove poslove.

I tako će Penava, zajedno sa svojom političkom ekipom u Vukovaru, za koji tjedan zaključiti da nema ništa od ćirilice. Jednako će učiniti i iduće godine, a i u listopadu 2021. ako nekoliko mjeseci ranije ponovno pobijedi na lokalnim izborima.

Možda će u međuvremenu doći do smjene vlasti u Hrvatskoj, pa će iz Banskih dvora htjeti proširiti državni suverenitet i na Vukovar, ali što kad Penava iza sebe ima Ustavni sud. Zato je enigma o kakvoj to protuustavnoj agresiji na Vukovar govori Penava.

Ustavni zakon, koji se donosi po proceduri koja vrijedi za Ustav i ima snagu tog temeljnog dokumenta, precizno definira da bi ćirilica trebala biti u službenoj uporabi u Vukovaru. Budući da to pismo nikad nije službeno proglašeno manifestacijom mržnje i kao takvo stavljeno izvan zakona. Ćirilica nije u rangu svastike ili pokliča Sieg Heil, pa se zato i nalazi na brojnim pločama u hrvatskim mjestima u kojima poštuju Ustav i središnju vlast.