Kao čovjek koji je u sukobu sa zakonom, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić možda je već ranije, iz prve ruke, doznao kako funkcionira taktika dobar policajac – loš policajac. Nije isključeno da je jedan USKOK-ov istražitelj tijekom ispitivanja bio dobronamjeran prema njemu dok ga je drugi žestoko napadao kao korumpiranog i pokvarenog političara.

Sada su, pak, ovu prokušanu metodu prema Bandiću odlučili primijeniti njegovi koalicijski partneri iz HDZ-a, premijer Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Njih bi dvojica, po prirodi stvari, morali biti bliski suradnici i dogovarati se o svim bitnim političkim potezima.

Malo je stoga vjerojatno da se nisu uskladili prije nego što je Jandroković u petak zaprijetio Bandiću prijevremenim parlamentarnim izborima, ako će snagu svog naraslog saborskog Kluba koristiti kako bi Vladi pokušao nametnuti određene, njemu važne, projekte.

Plenković je, doduše, dva dana kasnije govorio novinarima da ova tema uopće ne postoji, sugerirajući valjda da je glavni tajnik HDZ-a potpuno odlijepio, ali logično je zaključiti da je premijer samo odabrao za sebe ulogu dobrog policajca.

Počela je, dakle, ova igra Jandrokovićevom porukom Bandiću, koji gradski novac troši u razne političke svrhe, pa bi u tim okolnostima, primjerice, izgradnju tramvajske pruge i nabavu vozila rado prebacio na državni proračun. »Ako će biti bilo kakvih ucjena, onda ćemo ići na prijevremene izbore«, izjavio je samouvjereno predsjednik Sabora.

Jandroković bi htio da Bandić razumije gdje mu je mjesto. Jačanje parlamentarne većine je ok, ali ne bi valjalo da si gradonačelnik Zagreba umisli da je taj Klub samo njegov i poželi se novopridošlim zastupnicima poslužiti kako bi izvukao što više državnog novca.

HDZ na to neće pristati, pa makar se, objasnio je Jandroković, išlo na prijevremene izbore za Sabor. On je, naravno, svjestan da se Bandić ne može čvrsto osloniti na svih 12 zastupnika u tom Klubu nego na eventualno njih pet, šest.

Ali, su u HDZ-u ipak smatrali potrebitim da Jandroković jasno da Bandiću do znanja da mora ostati ponizan, jer bi drukčijim ponašanjem mogao isprovocirati izbore, poslije kojih u Saboru opet ne bi imao dovoljno zastupnika za formiranje Kluba.

No, zatim je na redu bio Plenković da ublaži Jandrokovićeve riječi. »Ne vidim poveznicu između ovih projekata i izvanrednih izbora. Dosta je dalek put između toga«, rekao je premijer u nedjelju. Bilo je to pomalo nezgrapno, ispada kao da je predsjednik Sabora prethodno pričao o mjerama koje će se poduzeti u slučaju invazije izvanzemaljaca ili nečem slično nerealnom.

Morat će se Plenković i Jandroković ubuduće više uvježbati za izvođenje točke dobar policajac – loš policajac, ali cilj je ipak ispunjen. Bandić je javno upozoren da se skulira, jer mu Klub nije očevina, pa da s njim raspolaže kako ga je god volja. To znači da HDZ, ako hoće, itekako može postaviti granice gradonačelniku Zagreba. Gomilanje zastupnika nije im smetalo, štoviše, pa ni Jandroković nije istupio kako bi Bandiću poručio da mora s tim prestati. Premda je upravo to, a ne moguće ucjene, glavni problem s Bandićem.

HDZ je, ako ne prije, morao reagirati barem nakon što je HSS-ov zastupnik Davor Vlaović otkrio pozadinu prelaska Bandiću njihovog Mladena Madjera. N1 televizija zaslužila je velik kredit zato što su Vlaovića pričekali ispred USKOK-a, gdje je došao dati iskaz, jer unutra je on potpisao izjavu da više neće komentirati istragu.

Vlaović je prije deset dana novinaru N1 televizije rekao da mu se Madjer, s kojim je bio prijatelj, pohvalio prošlog ljeta da je na večeri s Bandićem dogovorio zapošljavanje kćerke u zagrebačkoj gradskoj upravi. Tvrdio je Madjer da to neće utjecati na njegov status u Saboru, ali ni kod Bandića nema besplatnog ručka. Dat će Bandić tuđe, nije to sporno, ali uvijek nešto mora ići i u rikverc.

Tako je, možemo pretpostaviti, jedan dan netko od Bandićevih ljudi pokucao na Madjerova vrata i podsjetio ga kome ima zahvaliti što mu je voljena Tajana ponosna djelatnica gradske uprave Zagreba te da bi se odužiti mogao, recimo, zastupničkim mandatom.

Razočaravajuće je ako se Madjer samo zbog ovoga prodao. Zar smo se borili zato da mandat u Saboru ne vrijedi više od zapošljavanja kćeri? Još bismo nekako podnijeli da je Madjer zaista uzeo vreću novca, što misli Krešo Beljak. Ali, Plenković i Jandroković svejedno su morali nešto o Bandiću reći i kad je Vlaović progovorio o Madjerovoj cijeni, a ne da ih uznemirava tek gradonačelnikov zahtjev da mu kupe tramvaje.