Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 6
Sutra: 17° 21° 18
22. svibnja 2018.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna Bleiburg treba premjestiti u Hrvatsku

Snimio Nenad REBERŠAK
Snimio Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 13. svibanj 2018. u 22:50 2018-05-13T22:50:42+02:00

Dakle, komemoracija pod pokroviteljstvom hrvatskog parlamenta sve je manje dobrodošla u Austriji. To je sasvim bjelodano. Službenici Ureda za strance jučer su je strogo nadzirali. Što ako jednom savezne vlasti u Beču popuste pred sve jačim pritiskom i doista zabrane komemoraciju? Bila bi to za Hrvatsku velika sramota

Nitko nije bio iznenađen što niti jučer na Bleiburgu nije bilo hrvatske predsjednice i premijera. Nikad ljudi koji su obnašali te dvije državne dužnosti nisu došli na ovu komemoraciju. Jedan Franjo Tuđman nije kao predsjednik Republike uopće bio na Bleiburgu, za razliku od, recimo, Ive Josipovića, koji je tamo 2010. položio vijenac i zapalio svijeću mjesec dana nakon održane komemoracije.

Njezin je pokrovitelj Sabor, ali je hrvatski predsjednici i premijeri svejedno upadljivo izbjegavaju i šalju svoje izaslanike ili ni to. Dovoljno je navesti ovu činjenicu da bi se moglo zaključiti da s tim vjersko-političkim događajem nešto zaista nije u redu.

U Hrvatskoj skoro da postoji društveno suglasje da je pobjednička komunistička vojska neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, bez suđenja, ubila više desetaka tisuća zarobljenih pripadnika poraženih formacija i civila. Tek se rijetki pojedinci usude javno, makar i djelomično, opravdavati tu zastrašujuću Titovu industriju smrti.

Pa ipak, spomenuta komemoracija kao da izaziva određenu nelagodu kod najviših državnih dužnosnika i to neovisno o njihovoj političkoj orijentaciji. I HDZ-ovci Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković smatraju, eto, da im tamo nije mjesto. Baš kao u prošlosti i Ivo Sanader ili Jadranka Kosor. Nije li to samo po sebi razlog da se ozbiljno razmisli o drukčijem manifestiranju sjećanja na žrtve Križnog puta?

A sada je tu i sve izraženije negodovanje Austrijanaca zbog toga što su domaćini, kako ga se već naziva u tamošnjoj javnosti, najvećeg neonacističkog okupljanja u Europi. Jučer se i prvi put demonstriralo protiv komemoracije. Apsurdno je to, jer je ona iz godine u godinu sve umivenija. Dok na Bleiburgu nije nedostajalo ustaških uniformi, u Austriji skoro nitko na to nije obraćao pažnju.

Danas se, pak, sve češće čuju zahtjevi za zabranu tog skupa, iako su crnokošuljaši s vremenom praktično iščeznuli. Organizatori ne bi ovaj put dobili potrebno dopuštenje lokalnog katoličkog biskupa da nisu pristali na uvjete koje im je on ultimativno postavio.

Dakle, komemoracija pod pokroviteljstvom hrvatskog parlamenta sve je manje dobrodošla u Austriji. To je sasvim bjelodano. Službenici Ureda za strance jučer su je strogo nadzirali. Što ako jednom savezne vlasti u Beču popuste pred sve jačim pritiskom i doista zabrane komemoraciju? Bila bi to za Hrvatsku velika sramota.

Zato bi valjalo preventivno djelovati kako se eventualno ne bismo doveli u takvu neugodnu situaciju. Zoran Milanović je u premijerskom mandatu pokušao pokrenuti tradiciju da se žrtve komunističkog pokolja komemoriraju u slovenskom Teznu, na lokaciju na kojoj su 1945. mnogi stradali.

Ali, nije se uhvatilo, a u pitanju je također strana zemlja. Zato bi najbolje bilo Bleiburg premjestiti negdje u Hrvatsku. U tom bi se slučaju možda i predsjednici i premijeri pojavili na komemoraciji, kao i lijevi političari.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka