Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 4
Sutra: 6° 6° 4
20. studenoga 2018.
Komentar Branka Mijića

Vlatko Karamarković

Vlatko Marković / Foto Petar FABIJAN
Vlatko Marković / Foto Petar FABIJAN
Autor:
Objavljeno: 11. lipanj 2012. u 16:12 2012-06-11T16:12:46+02:00

Koliko god se nekom činilo da su Marković i Karamarko različiti, a Auschwitz i Split daleko, mržnja prema drugom počinje pogrdnim riječima i bačenim kamenom, a završava istrebljenjem i konc logorima

Ne treba istrajavati u uzaludnosti da se notornog Vlatka Markovića pokuša prizvati ako već ne pameti ono barem dobrom kućnom odgoju. No njegove posljednje istupe u Poljskoj, gdje do umirovljenja predstavlja sve nas kao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, ipak nije dovoljno tek s gnušanjem ignorirati. 

    Civilizacijska je sramota da bilo tko iz neposredne blizine Auschwitza na taj način javno istupi prelazeći debelo granicu bespuća povijesne zbiljnosti. Nogomet nije samo najvažnija sporedna stvar na svijetu i nije nebitno, a još manje bez vraga, da i reprezentacija Hrvatske, nakon Njemačke, Engleske, Italije i Nizozemske pohodi tu tvornicu smrti, koncentracijski logor, amblem najvećeg genocida u povijesti čovječanstva. 
   Jer, zlo koje je do toga dovelo nije se događalo samo u Poljskoj, za njega nije kriv samo jedan narod, jedan vođa i jedno tlo, ono nije imalo korijene samo u jednoj ideologiji, nije posljedica samo jedne religije da se nas ne bi ticalo. I nisu samo Židovi jedine iako su najmasovnije žrtve tog mračnog razdoblja. Cijela je Europa kolijevka tog fizičkog i duhovnog pogroma, svi su njezini narodi u njemu manje ili više participirali i snose krivicu za Auschwitz i ostale aušvice kojima je Stari kontinent bio premrežen. 

    S time ništa nije usporedivo, holokaust se ne smije pokušavati relativizirati bilo kakvom pričom o Katinskoj šumi ili poslijeratnim komunističkim zločinima, ovim ili onim diktatorom, masovnim ubojicom. I zato bi i svi nogometaši i sportaši, koji su uzori mladim naraštajima diljem planeta, morali posjetiti takva mjesta prije nego što istrče na teren i pošalju poruku što se tamo događalo. Pogotovo što su stadioni mjesta gdje se sve češće manifestira rasna netrpeljivost, nesnošljivost spram drugog, a neonacizam i visokopodignute desnice nisu više folklor već postaju srž navijačke ideologije. 
    Ne, od Vlatka Markovića ne treba očekivati da bilo što shvati dok se hvasta kako je Hrvat i stoga ga je baš briga za Židove i komuniste. Znatno je opasnije kada sličnu retoriku i relativiziranja počnu primjenjivati političari poput novoustoličenog predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka kojem bi u predizbornoj kampanji Marković bio najbolji glasnogovornik. I koji je kao ministar unutarnjih poslova dozvolio mrziteljima drugog i drugačijeg da na prošlogodišnjem splitskom Prideu bacaju suzavac i razbijaju glave. Koliko god se nekom činilo da su Marković i Karamarko različiti, a Auschwitz i Split daleko, mržnja prema drugom počinje pogrdnim riječima i bačenim kamenom, a završava istrebljenjem i konc logorima. 
    Prvi korak napraviš u splitskom, a konačno rješenje u varšavskom Getu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka