Uljanik mali Agrokor / Novi list
Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 1
Sutra: 23° 26° 2
16. kolovoza 2018.
Komentar Branka Mijića

kolumna Uljanik mali Agrokor

Zašto bi država opet jamčila za kompaniju koja je već nekoliko godina u privatnom vlasništvu / Foto Marko GRACIN
Zašto bi država opet jamčila za kompaniju koja je već nekoliko godina u privatnom vlasništvu / Foto Marko GRACIN
Autor:
Objavljeno: 22. siječanj 2018. u 15:03 2018-01-22T15:03:35+01:00

Zašto bi država opet jamčila za kompaniju koja je već nekoliko godina u privatnom vlasništvu, kada je to u izravnoj suprotnosti s ekonomskim uzusima EU, odnosno zašto njezini vlasnici i uprava ne potraže bankovne kredite i jamstva ako je istina da »Uljanik« ima punu knjigu narudžbi tešku više od milijardu eura kao što tvrdi Miletić

Dirljivo je kako su se svi sada, Vlada, uprava, političari i sindikalisti, rastrčali na sve strane i kako su im puna usta »spašavanja hrvatske brodogradnje«.

Tako će već danas istarski Bog i Batina Ivan Jakovčić sa svojim posilnima Valterom Flegom i Borisom Miletićem u boj, u boj s predstavnicima Europskog parlamenta i Europske komisije kako bi se smilovali Plenkovićevim državnim jamstvima pulskom »Uljaniku«. Ono je ujedno i vlasnik riječkog »3. maja«, u Puli i Rijeci zapošljava 4.500 radnika, za čije plaće je mjesečno potrebno 50 milijuna kuna, pa predsjednik IDS-a i pulski gradonačelnik Miletić do neba vapi »kako je brodogradnja industrija od nacionalnog interesa koju svaka vlada mora štititi«.

Možda su dušebrižnici u pravu, nije se za igrati sa sudbinom i egzistencijom tolikog broja ljudi i njihovih obitelji, no tog naricanja nad sudbinom hrvatske brodogradnje naslušali smo se u proteklih četvrt stoljeća. Teško se sjetiti koliko je puta država Hrvatska dala jamstva brodogradnji, nemoguće je zbrojiti sav novac poreznih obveznika kojim je na životu održavana ta »industrija ključna za gospodarski rast«, dok su nam ode o »brodu kao našem najvećem izvoznom proizvodu« izlazile na uši.

I kada smo pomislili kako smo jednom zauvijek brodogradnju skinuli s kolektivne grbače i stavili ad acta otpisivanjem svih onih silnih milijardi, što je bio uvjet ulaska u EU, sada nas »Uljanik« i njegovi đavolji odvjetnici vraćaju na početak. S jednom malom, ali bitnom razlikom. Zašto bi država opet jamčila za kompaniju koja je već nekoliko godina u privatnom vlasništvu, kada je to u izravnoj suprotnosti s ekonomskim uzusima EU, odnosno zašto njezini vlasnici i uprava ne potraže bankovne kredite i jamstva ako je istina da »Uljanik« ima punu knjigu narudžbi tešku više od milijardu eura kao što tvrdi Miletić?

Odgovor se možda krije u revizorskom izvješću poslovanja »Uljanik brodogradilišta« za 2016. godinu konzultantske kuće »PricewatersCoopers« u kojem se upozorava na 1,5 milijardi kuna kumuliranog gubitka, dok su kratkoročne obveze bile veće od kratkotrajne imovine za iznos od 1,1 milijardi kuna što dovoljno govori o razini nelikvidnosti i upitne dugoročne održivosti pulskog brodogradilišta bez temeljitog »resetiranja«.

Kome onda pomaže Vlada, za koga se onda u Bruxelles idu boriti IDS-ove perjanice? Za radnike, neodgovorne vlasnike ili nesposobnu upravu o čijim se plaćama javno ne smije govoriti? I u čije to ime štrajkom prijete sindikalni lideri kada su i zaposlenici suvlasnici brodogradilišta, u čije ime će obustaviti proizvodnju isti oni koji već 20 godina navodno predstavljaju radnike iako su već odavno trliše presvukli kašmir kaputima?

Ili to politika, uprava i sindikati zajednički režiraju igrokaz u kojem bi još jednom sve dubioze i gubitke progutale crne proračunske rupe u ime još jednog »nacionalnog interesa« kako bi »Uljanik« dobio tretman »malog Agrokora«?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka