Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
16. studenoga 2019.
Komentar Branka Mijića

kolumna Slavko i Velimirko

Posve prirodno nitko s imenom i prezimenom iz aktualne vlasti i Katoličke crkve nije se pojavio na pokopu Slavka Goldsteina / Foto Nenad REBERŠAK
Posve prirodno nitko s imenom i prezimenom iz aktualne vlasti i Katoličke crkve nije se pojavio na pokopu Slavka Goldsteina / Foto Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 18. rujan 2017. u 12:04 2017-09-18T12:04:48+02:00

Najveći krimen zbog kojega jedan Plenković za Mirogoj ne mari dok drugi na sva zvona karmine slavi, Goldsteinovo je neprekinuto intelektualno poštenje da jasno i glasno govori istinu ne mareći hoće li se ona nekome svidjeti ili ne. Pogotovo ako se radi o ušima obojice  Plenkovića čije se reakcije jako dobro zrcale iz Goldsteinove autobiografske knjige »1941: godina koja se vraća«

Posve prirodno nitko s imenom i prezimenom iz aktualne vlasti i Katoličke crkve nije se pojavio na pokopu Slavka Goldsteina.

Premijer Plenković poslao je brzojavom jednu hladnu rečenicu sućuti razvidne bešćutnosti jer nije smjerala obitelji Goldstein, već zvučala više kao isprika što je to po dužnosti morao učiniti onima koji su Slavkovu smrt slavili.

Poput Plenkovića, hvarskog svećenika i premijerovog susjeda, don Milija, koji je jedva dočekao javno se pohvaliti: »Obradovala me je vijest da je umro dr. Slavko Goldstein. Drago mi je da je jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovog svijeta«.

Iako je svećenikov Facebook profil obrisan, nesumnjivo mnogi pastiri Crkve u Hrvata susprežući se, u potaji, šutke dijele njegovo mišljenje o pokojniku. No čime se to za života Slavko Goldstein zamjerio aktualnoj hrvatskoj svjetovnoj i nebeskoj vlasti u njezinom prožimanju? Svojim židovskim podrijetlom? Posve sigurno biti Židovom, i to glasnim, nije najpoželjnije u današnjoj Hrvatskoj koja uskrsava Za dom spremni sve do Jasenovca.

Svojom partizanskom puškom u Drugom svjetskom ratu? Bez sumnje, jer je ona bila uperena protiv onih koje se sve vrijeme mlade države veliča kao heroje a ne zločince. Niti jedno niti drugo ne bi bilo presudno za ovakvu nezabilježenu ignoranciju s trona spram jednog od ovdašnjih rijetkih svjetski poznatih imena da povrh svega Slavko Goldstein nije bio i intelektualac. Tko bi četrnaestogodišnjem židovskom dječaku mogao bilo što zamjeriti jer je golobrad otišao boriti se protiv onih koji su mu u Jadovnom ubili oca?

Najveći krimen zbog kojega jedan Plenković za Mirogoj ne mari dok drugi na sva zvona karmine slavi, Goldsteinovo je neprekinuto intelektualno poštenje da jasno i glasno govori istinu ne mareći hoće li se ona nekome svidjeti ili ne.

Pogotovo ako se radi o ušima obojice  Plenkovića čije se reakcije jako dobro zrcale iz Goldsteinove autobiografske knjige »1941: godina koja se vraća«. Masakri iz 1941. koje Goldstein autoritativno dokumentira vjerojatno su i njegov najteži grijeh za anatemu koja ga stiže, jer dovode u pitanje svetost sudionika tog doba »amalgama religije i zločina«.

Mogli bismo unedogled nabrajati naslove koji Plenkoviće svrbe, poput eseja »Jasenovac i Bleiburg nisu isto«, no s druge strane stvari su posve banalne. Premijer koji ne propušta čestitati vjenčanje svatu nadahnutom nacizmom i vlast koja prestižnim drži doći na tu svadbu, kao i u njegovu TV emisiju, štoviše proglasiti ga ni manje ni više nego enciklopedistom, nemaju što tražiti na posljednjem oproštaju od Slavka Goldsteina.

– Pazi, Slavko, metak!

Za sve njih, Velimirkove prijatelje, Slavko Goldstein je, živ ili mrtav, prirodni neprijatelj u svakom pogledu i u svakom obliku te i ubuduće neka budu na oprezu i u širokom luku zaobilaze njegov grob.

A što se tiče gospodina Slavka Goldsteina, može se samo ponoviti kako je i ovoga puta hrvatska smrt imala više ukusa od hrvatske publike.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.