Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
24. srpnja 2017.
Komentar Branka Mijića

Komentar Šepavi gazda

Arhiva NL
Arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 17. ožujak 2017. u 14:28 2017-03-17T14:28:40+01:00

Širila se fama o uspješnom businessmenu koji zapošljava 40 tisuća ljudi i hrani njihove obitelji, pa ako on kihne, država će otići pod ledinu, kao da i Franjo Tahi nije naveliko zapošljavao podanike

Neće Agrokor spasiti hrvatska država već oni na čijoj je grbači i stvoren – hrvatski građani. »Država« je stvorila »Agrokor« tako da je novac hrvatskih građana, bez njihovog znanja i pristanka, odlukom politike, Franje Tuđmana osobno, bio stavljen na raspolaganje Ivici Todoriću osobno, kako bi u vremenima kada nitko iz Hrvatske nije imao pristup bankama i novcu, mogao financirati uzlet svoje tvrtke.

U ovih četvrt stoljeća Todorić i »Agrokor« uvijek su bili državni prijatelj broj jedan, ta je ljubav bila i javna i tajna i nikada joj nisu na putu stajali hrvatski zakoni koji su vrijedili za sve ostale. Zato nije čudno što je, kao i uvijek kada bi zagrmilo i zagustilo, Ivica Todorić potražio spas pod skutima hrvatske države, nimalo nježno joj priopćivši kako njihova bračna stečevina sada velikim dijelom pripada jednoj drugoj državi, ruskoj! Kakva vjerolomnost, kakav skandal!

Nije to švrljanje i nevjera Ivice Todorića, vlasnika 96-97 posto Agrokora, nikakva novost, nešto o čemu nismo imali pojma i nismo znali. Samo smo se pravili da nisu istinite informacije kako ga njegovi dobavljači moraju financirati, čekajući vlastiti novac debelo iznad zakonskog roka, ugrožavajući vlastitu egzistenciju, baš kao i upozorenja ozbiljnih analitičara da se kompanijom upravlja obiteljski a ne vlasnički, te da se nakaradno razvija visokim zaduživanjima a ne vlastitim kapitalom. Mainstream mediji se nikako nisu htjeli zamjeriti svom izdašnom oglašivaču, štoviše mnogi su se natjecali tko će ispričati ljepšu bajku o čudotvorcu Todoriću čije krave daju više mlijeka od seljačkih jer im u štalama pušta Mozarta.

Širila se fama o uspješnom businessmenu koji zapošljava 40 tisuća ljudi i hrani njihove obitelji, pa ako on kihne, država će otići pod ledinu, kao da i Franjo Tahi nije naveliko zapošljavao podanike.

Sada kada je slika o najpoduzetnijem Hrvatu i njegovom čudu od uspjeha nepovratno razbijena, sada će opet oni koji su svoje kosti ugradili u temelje njegovog carstva, oni koje je plaćao bonovima kako bi bili prisiljeni kupovati u njegovim trgovinama, oni koji su uništili svoje obitelji radeći petkom i svetkom za crkavicu, oni koji su propali uzalud čekajući da se naplate, dakle svi mi koji živimo od svoje plaće, biti prisiljeni još jednom spašavati Todorića opet u ime nekih i nečijih viših interesa.

Još će nas ekonomisti, političari i stručnjaci opće prakse koji su se debelo namirili ispod Todorićevog šinjela uvjeravati kako država mora intervenirati u privatnu tvrtku jer je to ekonomski opravdano. Ako i je, nije pravedno, jer od Agrokora su se obogatili samo oni i Todorićeva obitelj kojoj ni vlas s glave neće pasti, niti će iseliti iz zaposjednutih Kulmerovih dvora, ostati bez otoka Smokvica ili nečeg od 5,3 milijarde kuna vrijedne privatne imovine.

Kada već istina i pravda nisu od ovoga svijeta, onda građani ove zemlje umjesto paradnih konja upregnutih u spašavanje Todorićeve zlatne kočije koji ovih dana defiliraju TV ekranima, zaslužuju barem pogledati dokumentarni film Darija Juričana »Gazda« kojeg nitko u strahu od Todorićeve svemoći nije htio distribuirati.

To uistinu nije film o Ivici Todoriću, to je priča o svima nama, o Hrvatskoj darovanoj 200 obitelji, o tajkunskoj i kriminalnoj privatizaciji koja je uništila sve ostale obitelji. I o gazdi koji nas se sjeti samo onda kada počne šepati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka