Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 2n
Sutra: 4° 4° 2n
27. veljače 2020.
Komentar Branka Mijića

Razgovor Mesića i Gotovine

Razgovor Mesića i Gotovine
Razgovor Mesića i Gotovine
Autor:
Objavljeno: 26. studeni 2012. u 16:46 2012-11-26T16:46:42+01:00

Ono što bi nam bivši predsjednik i bivši general mogli reći nakon tog svog razgovara sigurno bi se odnosilo na greške koje su počinjene i prešućene, na sve ono što nije trebalo završiti ovako krvavo i mučno. No što bi to vrijedilo, kada oni ostrašćeni nisu spremni učiti ni iz vlastite povijesti

Da, bilo bi zanimljivo čuti razgovor Stjepana Mesića i Ante Gotovine. Sada kada su obojica bivši, bivši predsjednik koji je dao umiroviti bivšeg generala, sada kada je presuda Haškog suda takva da je general nevin i slobodan, mnoge bi istine isplivale na vidjelo.

Mesić je vodeći dosljednu politiku suradnje s Haagom, zbog koje su mu kopali oči i proglašavali ga veleizdajnikom, sasvim sigurno zaslužan i za to što na koncu na Hrvatsku nije pala niti jedna osuđujuća presuda ICTY-a kojeg sada samo nepismeni mogu nazivati političkim sudom. Gotovina, koji je platio najveći teret, što u bijegu, što u pritvoru, svojim je mirotvorstvom i porukama okrenutim budućnosti iznenadio mnoge i dao nadu da bilo kakvim krajnostima u ovoj zemlji više neće biti mjesta. Obojica bi imala što reći jedan drugome, jer, sada je to vidljivo, nisu na dijametralno suprotnim stranama, kao što oni nezasitni ekstremizma priželjkuju.

I nama i onima koji će poslije nas pisati povijest bilo bi zanimljivo saznati što bi bilo da je državni vrh 1998. dao zeleno svjetlo generalu da dâ svoj iskaz haškim istražiteljima. Ili kako bi se sve rasplelo da je prekinuo svoj bijeg i na Pantovčaku se suočio s Carlom del Ponte. Memoaristika nije samo zanimljivo već i korisno štivo iz kojeg pametni mogu štošta naučiti, bez obzira što ćemo na nju još neko vrijeme morati pričekati.

Ono za što nemamo vremena je katarza, ali do nje je dug put. Vidljivo je to i u Hrvatskoj, gdje u provali trijumfalizma i euforije neki pokušavaju izbrisati zločine počinjene s hrvatske strane, ali još više u Srbiji gdje je oslobađanje hrvatskih generala doživljeno jednako traumatično kao gubitak Kosova. Srbijansko tužiteljstvo promptno je zatražilo od Haaga dokumente i dokaze o zločinima nakon »Oluje«, a ne treba dvojiti kako će ti procesi završiti.

Naprosto Beograd se ne može suočiti s činjenicom da odgovornost za ono što se zbivalo od 1991. do 1995. nije i ne može biti ista iako je na svim stranama bilo zločinaca. Atmosfera je uzavrela, gotovo ratnička kao devedesetih prošlog stoljeća, što govori da rat na ovim našim prostorima još dugo neće završiti. Ono što Mesiću također ide u zasluge je dosljedno suprotstavljanje politici Slobodana Miloševića, glavnog krivca i gospodara mnogih sudbina, te dosljedni antifašizam na čijem se naslijeđu jedino može graditi realna perspektiva država i naroda bivše Jugoslavije.

No isto tako Mesić detektira onaj trenutak kada je Hrvatska od nesumnjive žrtve počela postajati nakon Vukovara i agresorom pogrešnom politikom podjele Bosne i Hercegovine. Zato je u pravu kada kaže da presude Gotovini i Markaču ne amnestiraju Tuđmanovu politiku, jer nije Hrvatsku u Haag dovela njezina vojska već njezina politika. Stoga oni iz crkvenih krugova koji danas zagovaraju tezu Milana Vukovića kako u obrambenom ratu nije bilo moguće počiniti zločine, tražeći da sada i presude pripadnicima HVO-a moraju pasti, samo opasno dolijevaju ulje na vatru.

Ono što bi nam bivši predsjednik i bivši general mogli reći nakon tog svog razgovara sigurno bi se odnosilo na greške koje su počinjene i prešućene, na sve ono što nije trebalo završiti ovako krvavo i mučno. No što bi to vrijedilo, kada oni ostrašćeni nisu spremni učiti ni iz vlastite povijesti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.