Nekada davno, na rubu jasenove šume, u toru pokraj svoje majke, rasla su tri praščića. Kada su narasli, došlo je vijeme da se osamostale i sagrade vlastiti dom. Kako su bili jako vezani jedan za drugoga, odlučili su svoje kuće sagraditi jedan kraj drugoga...

Ne jednom zaspali ste uz ovu basnu o tri praščića ili u san poslali vlastito dijete. Znate sve ono što dalje slijedi, kako je najstariji praščić svoju kuću gradio vrijedno i pomno, dok ju je srednji sklepao od dasaka, a najmlađi i najlakomisleniji u samo jedno popodne od slame, kako bi se neometano igrali i zabavljali. Poantu ostavimo za kraj, jer ona je u ovoj našoj inačici priče za odrasle o Plenkovićeva tri praščića ponešto drugačija od ove dječje.

I ova naša trojica bila su braća, ako se tako može zvati bratstvo ministarskih fotelja, razlikovali su se po svojim navikama, ali su dijelili istu strast prema kućama. Doduše, one nisu bilo tako blizu kao one iz jasenove šume, ali Hrvatska je poprilično duboka i mračna šuma da bi to za cijelu priču bilo previše bitno.

Jedan je dakle osamostaljeni ministar, budući da već ima dom, odlučio svoje odrastanje upotpuniti vikendicom u pitoresknom Živogošću. Kako se ne bi zamarao gradnjom, kupio ju je od poduzetnika i direktora sjajne tvrtke koja se zove »Sjajna svjetlost« za koju je DORH tvrdio kako je bila umiješana u svjetlosnu aferu Fimi Medija.

Nevolje su za našeg neimara nastale nakon što su novinari otkrili kako je dotični u imovinskoj kartici naveo da je ta njegova nekretnina vrijedna 850 tisuća kuna iako su je stručnjaci procijenili na najmanje tri milijuna kuna. Zašto? Zato što se ministarska vikendica nalazi u prvom redu do mora i rasprostire na 245 četvornih metara, što bi manje skromni ljudi od našeg ministra zvali vilom na moru, a i oni znatno siromašniji priuštili si 115 tisuća eura, samo da su imali prilike kupiti ju.

A nisu je imali, jer onda »Sjajna svjetlost« ne bi mogla pobijediti na natječaju koje je raspisalo Ministarstvo državne imovine i kupilo vilu u Zagrebu u kojoj je ranije bio smješten Ured bivšeg predsjednika Mesića.

Drugi je ministar na putu svog osamostaljenja sagradio svoj dom daleko od Živogošća na moru, u rodnoj Virovitici, i nije ga opisao kao vikendicu već kao »kuću s okućnicom«.

Lijepo je bilo tako zvati vlastiti dom dok novinari nisu otkrili kako potpredsjedniku Vlade ne štimaju nišanske sprave i mjerni instrumenti pa je u imovinskoj kartici prijavio tek 165 metara četvornih, koji su se odnosili samo na »kuću«, dobro nešto i na golemi roštilj, da bi potom unio ispravak pa ona s okućnicom u stvari iznosi 1587 kvadrata. Cijena? Sitnica! Samo 950 tisuća kuna, jer je »kuću s okućnicom« gradila tvrtka Građevinarstvo Horvat, koja je inače poslovno surađivala s Virovitičko-podravskom županijom dok je aktualni ministar bio njezin župan.

Treći se, najmarljiviji i najveći junak naše basne, osamostalio tako što se skućio na svom rodnom Braču još prije 11 godina, samo je to svoje zdanje zaboravio upisati u katastar, što inače kao zona odgovornosti spada u njegov ministarski resor. Nije mu zbog tog propusta bilo nimalo neugodno, hvala Bogu, on ne oskudijeva nekretninama, pa tko će sve to popamtiti.

Kada je otkriveno da se u blizini te kuće nalazi još jedna čestica u njegovom vlasništvu, koja se u katastru vodi kao pašnjak i cesta površine 2648 četvornih metara, na kojoj nije štalica već još jedna ministrova kuća, srcedrapajuća priča o nezaposlenoj ministrovoj supruzi, koja se svakog ljeta mora iseljavati iz svog doma kako bi ga iznajmljivala turistima da preživi, pala s Vidove gore u more.

I sada dolazimo do poante, znate kako to biva u pravoj basni, kada se tri praščića suoče sa zločestim vukom. I tu je ta sitna razlika, jer se u ovoj našoj svakodnevnoj priči, zločesti vuk uopće ne pojavljuje i Plenkovićeva tri praščića mogu sretno, debelo i bogato živjeti do kraja života!

Ne, nije vuk zakasnio, niti ga je pisac zaboravio spomenuti, naprosto se u ovoj našoj basni morao izuzeti iz odlučivanju o sukobu interesa.