Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
20. kolovoza 2017.
Komentar Branka Mijića

Komentar Od srca srcu: Zašto su državne tvrtke osuđene na propast

Zvonimir Mršić/ arhiva NL
Zvonimir Mršić/ arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 24. veljača 2017. u 16:42 2017-02-24T16:42:53+01:00

Ali, ovo je Hrvatska. Mršić mora otići jer se ne gledaju njegovi poslovni rezultati već ga se stigmatizira kao SDP-ovca! Da, Mršić je došao političkom voljom, ali u tom trenutku nitko se nije trgao kao danas da preuzme »Podravku« iako je nakon Milanovićeve pobjede na izborima uspješni gradonačelnik Koprivnice bio viđen i kao izgledni ministarski kandidat

Nije sada Zvonimir Mršić osobno bitan za naravoučenje priče o »Podravki«. Doduše, 4,18 milijardi kuna prihoda u 2016. godini, rast od 15 posto u odnosu na 2015. godinu i 182,4 milijuna kuna dobiti ili plus 54,7 posto respektabilni su pokazatelji, naravno, ako su brojke točne, koje će teško biti nadmašiti.

Pogotovo ako se zna u kakvoj je situaciji »Podravka« bila prije nego li je Ljubo Jurčić postao predsjednikom Nadzornog odbora i potom Mršićevim dolaskom na čelo kompanije koju su politika i neodgovorni vlasnici brojnim aferama doveli na rub propasti. To, naravno ne znači da Mršić mora ostati i sljedećih pet godina, ali onaj koji ga nasljeđuje morat će njegove rezultate nadmašiti i ubrzati da bi ta smjena bila opravdana. Jer, malo koji vlasnik bi otkazao menadžeru koji je ne samo stabilizirao klimavu kompaniju iz 2012. godine, već mu ona sada nosi ne mali profit.

Ali, ovo je Hrvatska. Mršić mora otići jer se ne gledaju njegovi poslovni rezultati već ga se stigmatizira kao SDP-ovca! Da, Mršić je došao političkom voljom, ali u tom trenutku nitko se nije trgao kao danas da preuzme »Podravku« iako je nakon Milanovićeve pobjede na izborima uspješni gradonačelnik Koprivnice bio viđen i kao izgledni ministarski kandidat. Ako ga sada politika mijenja samo zato što ga je politika i dovela, onda su sva državna poduzeća i javne tvrtke osuđene prije ili kasnije na propast, jer oni koji njima upravljaju ne ovise o rezultatima svoga rada već o izbornim rezultatima.

Možda je upravo »slučaj Mršić« bio prilika da se kriterij političke podobnosti ukine kao presudan te jednom zauvijek pokaže kako nije bitno je li mačka crna ili bijela, već koliko miševa uhvati. No ovo je Hrvatska a koliko je duboko političko kadroviranje, pokazao je i unutarstranački sukob unutar HDZ-a tko će Mršića naslijediti, favorit ministra Gorana Marića Marin Pucar ili potpredsjednika Vlade i ministra obrane Damira Krstičevića Gordan Kolak!

Na kraju je po svemu sudeći morao presuditi premijer Andrej Plenković, no to bi bilo »normalno« kada bi država bila većinski vlasnik, a ne vlasnik »samo« 25,4 posto »Podravke«. No država je još uvijek najvažniji poslovni partner pa mirovinski fondovi koji imaju četiri, jednog više, člana Nadzornog odbora ne žele arbitrirati u ratu HDZ-ovih frakcija i interesnih skupina ne bi li se nekome zamjerili, već će potrčati upomoć pobjedniku i svoju lojalnost pokušati kapitalizirati nekom budućom unosnom transakcijom, recimo kupovinom državnog ACI-ja.

Tako ni Marin Pucar koji je na koncu uskočio u »Podravkino« sedlo, ne može računati na pet godina mandata već tek na tri, do sljedećih izbora. Njihov pobjednik također će konzumirati nepisano pravo da onaj koji je s politikom došao mora s njom i otići, baš kao što sada mora otići Zvonimir Mršić.

Pobijedi li Živi zid, bit će zanimljivo vidjeti hoće li većinski mirovinci i tada u izboru menadžera poštovati odluku stranke na vlasti ili je ovo njihovo kokolavanje HDZ-u od srca srcu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka