Grad: Rijeka
Danas: 19° djelomično oblačno
Sutra: 7° 18° moguća kiša
23. ožujka 2017.
Komentar Branka Mijića

kolumna Dobri duh Trsata

Dobri duh i vječni čuvar Trsata - fra Serafin Sabol / Foto NL arhiva
Dobri duh i vječni čuvar Trsata - fra Serafin Sabol / Foto NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 23. siječanj 2017. u 13:30 2017-01-23T13:30:50+01:00

Samo Bog zna kolikim si ljudima pomogao, kome si sve život barem jednom učinio svetkovinom kao onomad beskućnicima priredivši im u Svetištu svečanu večeru. I zato ovo nije oproštaj, kada si ti u pitanju, on nije moguć. Trsat je neraskidivi dio tebe, ti si sastavni dio Trsata, dobri duh i njegov vječni čuvar. Hvala ti za svako dobro, brate Serafine, i čuvaj nas od nas samih

Benvenuti, Santo Padre!, bile su prve riječi koje je 5. lipnja 2003. godine čuo Sveti Otac Ivan Pavao Drugi na krčkom aerodromu.

Možemo samo pretpostaviti što je Papa pomislio ugledavši na pisti fratra u habitu, do neba raskriljenih ruku, dok ga gromko pozdravlja! Blagoslovio ga je znakom križa, a providnost se još jednom pokazala umješnijom od protokola nagradivši onoga koji je najviše zaslužio prvi ga susresti i zaželjeti mu dobrodošlicu provukavši se, unatoč zabranama, ispod trupa golemog zrakoplova. Fra Serafin Sabol ona je neraskidiva karika koja je povezala Svetog Oca i Trsatsko svetište u kojem se pomolio Majci Božjoj Trsatskoj i za sva vremena Trsat obilježio radosnim mjestom za svakog hodočasnika, za svakog čovjeka dobre volje.

Deset godina poslije fra Serafin jednakim žarom i htijenjem priča o Ivanu Pavlu Drugom kao da će se istog trenutka ukazati na vratima aviona, dok pripremamo prilog za Novi list u sklopu obljetnice i mnogobrojnih manifestacija u njegovoj režiji. Naravno, na Trsatu, na terasi s koje je najljepši pogled na Kvarner, kraj Narodne čitaonice, u sjeni trsatskog zvonika koji je obilježio njegov i blizini škole koja je usmjerila moj život.

I zato ovo nije rastanak, brate Serafine. Trsat je vječan, još mnogo je posla ostalo i siguran sam da ćeš nas još mnogo puta s nebeskih visina pozivati kada treba nešto učiniti za to sveto mjesto kao što si to činio u svom zemaljskom životu. Nitko to ne može osim tebe, brate Serafine, ne postoji čovjek s takvim talentom za spajanje i povezivanje ljudi najrazličitijih profesija, staleža, svjetonazora, vjera s jednim jedinim ciljem – činiti dobro.

Mnogi su te ispočetka gledali u čudu kada si u neizvjesnim i bremenitim vremenima zanosno govorio o svojoj viziji Svetišta kao okupljališta gdje će za svakog čovjeka biti mjesta. Tko je taj fratar koji tako čvrsto vjeruje u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad egoizmom, svijesti nad ludošću? Nije li sve to utopija, gvardijane? Kao da utopia na grčkom ne znači »ono što nema mjesto«, dakle utopiji je dovoljno dati mjesto pa da ona prestane biti utopijom.

Ti si svoju smjestio na Trsat. Ne samo u Svetište, koje bez tebe nikada ne bi izgledalo kao što danas izgleda, ne samo zbog novih građevina, prekrasnog perivoja i spomenika Ivanu Pavlu Drugom, već je cijeli taj naš brežuljak postao uporišna točka duhovnosti koja snove o miru i ljubavi pretvara u javu.

Samo Bog zna kolikim si ljudima pomogao, kome si sve život barem jednom učinio svetkovinom kao onomad beskućnicima priredivši im u Svetištu svečanu večeru. I zato ovo nije oproštaj, kada si ti u pitanju, on nije moguć. Trsat je neraskidivi dio tebe, ti si sastavni dio Trsata, dobri duh i njegov vječni čuvar. Hvala ti za svako dobro, brate Serafine, i čuvaj nas od nas samih!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka