Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
20. studenoga 2017.
Komentar Branka Mijića

kolumna Da nam živi, živi ZDS

Snimio Vedra Karuza
Snimio Vedra Karuza
Autor:
Objavljeno: 8. rujan 2017. u 15:19 2017-09-08T15:19:21+02:00

Umjesto jednom za svagda konačnog rješenja, premijer se odlučio za kratkoročno gašenje požara u vladajućoj koaliciji trulim kompromisom kojim će ispuniti svoje obećanje i spornu ploču iz Jasenovca preseliti u obližnju Novsku.

Za dom spremni ima putovnicu i osobnu, trijumfalno je obznanio pobjedu Hitler iz našeg sokaka, Marko Skejo, nad od ustaša ustrašenim premijerom Andrejem Plenkovićem koji se nije usudio ukloniti, već tek humano preseliti HOS-ovu ploču iz Jasenovca.

– Cilj je biti osjetljiv prema žrtvama. Prema svojima, ali i prema žrtvama drugih – pokušao je Plenković objasniti svoje djelovanje, izjasnivši se kako ZDS ima »predominantno konotacije vezane za NDH i ustaški režim«, pa mu stoga nije prihvatljiv.

Bila bi to plemenita namjera da se svim žrtvama svih ratova na ovim našim prostorima u 20. stoljeću pokuša na jednom mjestu na isti način iskazati pijetet i poštovanje kako bi se jednom zauvijek zaustavili ciklički krugovi smrti i spriječile već viđene ljudske tragedije. Imao bi premijer široku podršku svih civiliziranih ljudi koji razumiju da se žrtve ne dijele na naše i njihove, već jedino zločinci, samo da je izašao s takvim prijedlogom i zatražio najširi konsenzus za iznalaženjem svima prihvatljivog mjesta i svima poštovanja dostojnog spomen-obilježja gdje bi se simbolično stavila točka na tih krvavih stotinu godina.

Mogao je premijer pozvati i najumnije glave i najpismenija pera ove zemlje da sastave tekst koji bi poslao poruku mira i ljubavi, neku upečatljivu himnu životu, odu koja kaže da je posljednji tren da se zaustavi smrt. Bio bi to težak i mukotrpan posao, usuglasiti svako slovo, svaku riječ do konačnog DA, ali zato i jest osjetljiv cilj biti osjetljiv prema svim žrtvama. Umjesto tog jednom za svagda konačnog rješenja, premijer se odlučio za kratkoročno gašenje požara u vladajućoj koaliciji trulim kompromisom kojim će ispuniti svoje obećanje i spornu ploču iz Jasenovca preseliti u obližnju Novsku.

Da Plenković time nije napravio ništa osim očuvanja gole vlasti, pokazalo se ubrzo. Naime, Za dom spremni ploča valjda je slučajno završila na lokalitetu Trokut, u neposrednoj blizini spomen-kosturnice 650 poginulih partizana koji su oslobađali Jasenovac i Novsku, a koja je minirana ujesen 1992. godine! Da je premijer potpuno promašio svoj cilj, govore i burne reakcije koje u izmještanju umjesto uklanjanja ustaškog pozdrava prepoznaju legitimiranje ustaške simbolike i njezino normaliziranje u javnom prostoru, čime je »Hrvatska postala jedina zemlja u Europi u kojoj je dopušteno isticanje simbola fašističkih režima«.

Premijerov dojam kako se u javnosti njegove poruke ne razumiju i ne prepoznaju posve je točan, ali zato si je sam kriv. Najprije je umjesto artikulirane reakcije i jasne poruke prije šest mjeseci, kada je ploča postavljenja, formirao komisiju koja se još uvijek nije sastala, a sada je u »cajtnotu« pritisnut koalicijskim partnerima umjesto s uljuđenima, otišao pregovarati s notornim Markom Skejom čije nastojanje da svojim izgledom čim više sliči na Hitlera kulturan svijet izruguje. O tome da Plenkovićevi ministri daju legitimitet čovjeku za kojeg je Ante Pavelić »najveći sin hrvatskog naroda«, za kojega Jasenovac i Gradiška nisu bili logori, već »bolnice otvorenog tipa«, te osobom osuđivanom za gospodarski kriminal, koja i sada javno pozdravlja »Za dom spremni«, ne treba ni govoriti.

Zato se Plenković pukom seobom ploče debelo udaljio od svog proklamiranog cilja, dok HOS-ovci razgaljeno slave poručujući: »Dobili smo sve što smo tražili, ZDS ostaje dok smo živi«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka