Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 3
Sutra: 10° 10° 3
26. rujna 2018.
Uvodnik Branko Mijić

kolumna Čekajući Godota

Davor Bernardić / Foto Denis LOVROVIĆ
Davor Bernardić / Foto Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 25. lipanj 2018. u 15:52 2018-06-25T15:52:33+02:00

Dogodi li se, dakle, čudo pa Davor Bernardić, mimo svih zakona fizike i urođenog političkog egoizma, postupi kao što u pismu nepotpisane drugarice i drugovi od njega traže, SDP-ovci više neće imati pravo na grešku u izboru vođe

Poštovani Davore, sigurni smo da i sam vidiš da ovako dalje više ne ide. Zbog toga, a smatrajući da bi svaki drugi potez bio alibi za nečinjenje i daljnje potonuće SDP-a, što nitko od nas ne može niti želi mirno gledati, mi potpisnici ovoga pisma moramo te zamoliti da zbog sebe i budućnosti SDP-a podneseš ostavku na dužnost Predsjednika stranke, sadržaj je nepotpisanog pisma u kojem neimenovani a poznati SDP-ovci traže od Davora Bernardića da abdicira!?

Ne pamte politički leksikoni sličan primjer unutarstranačkog obračuna u kojem se pismenim putem od demokratski izabranog predsjednika traži da odstupi sa svoje funkcije niti dvije godine nakon što je izabran! Već nas dugo ništa što se zbiva u SDP-u ne iznenađuje, ali puštanje nepotpisanog pisma u javnost vrhunac je teatra apsurda, usporediv jedino s Beckettovom tragikomedijom u dva čina u kojoj Vladimir i Estragon čekaju Godota.

Čekanje Godota kao spasitelja uzaludan je posao, pa se postavlja pitanje postoji li osoba koja bi mogla pokrenuti zamašnjak SDP-a, preobraziti stranku i vratiti je u ravnopravnu utakmicu s HDZ-om. Netko tko ne spada ni u »milanovićevce« ni u »bernardićevce«, netko tko zna komunicirati s javnošću i koga lijevo biračko tijelo prepoznaje kao poželjnog lidera, netko tko se neće ponašati defetistički u Saboru.

Dogodi li se, dakle, čudo pa Davor Bernardić, mimo svih zakona fizike i urođenog političkog egoizma, postupi kao što u pismu nepotpisane drugarice i drugovi od njega traže, SDP-ovci više neće imati pravo na grešku u izboru vođe. Bez beskompromisnosti, snažnih riječi, ali i odluka, talenta za koalicijsko okupljanje a ne dijeljenje ionako tanke oporbe, ništa se radikalno drugačije od Bernardića u SDP-u neće promijeniti. A od svih spomenutih kandidata za njegovog nasljednika, takav potencijal i većinu kvaliteta ima samo jedna za tu poziciju nikad nominirana osoba, gradonačelnica Siska Kristina Ikić-Baniček. Uz to još je i žena, a samo žene imaju snage za nemoguće misije.

Dokazala je to i svojim posljednjim govorom u Brezovici za Dan antifašističke borbe, posramivši i državne izaslanike, a iskazala se i na prvoj civilizacijskoj crti u okršajima s biskupom Vladom Košićem. Nije nevažno ni što je Kristina Ikić-Baniček učinila za svoj grad Sisak, ponižen i odbačen u ovoj centraliziranoj i korumpiranoj državi u kojoj se provincijalizira sve što se ne tiče metropole. Pritom ne treba zaboraviti na njezinu kritičnost unutar SDP-a koja je završila srazom s tada vrlo moćnom sugrađankom Marinom Lovrić Merzel.

– Ne može se biti salonski antifašist, pa po potrebi stavljati antifašistički bedž na rever, a sutradan ga skidati. Antifašizam je stav koji nije podložan raznim interpretacijama zavisno od situacije. Protiv zla se treba boriti uvijek i svugdje, a ne zažmiriti na jedno ili oba oka, mogao bi biti pledoaje za predsjedničku kandidaturu Kristine Ikić-Baniček.
Ostane li pismo ćorak, i SDP bi mogao završiti kao »Čekajući Godota«, kada Vladimir kaže: »Onda, idemo?«, a Estragon odgovori: »Idemo!«.

I obojica ostanu na mjestu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka