Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 3
Sutra: 22° 22° 3
22. srpnja 2019.
Uvodnik

Komentar BRANKO MIJIĆ Tko je nama Reihl - Kir?

Foto Davor Javorovic/PIXSELL
Foto Davor Javorovic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 2. srpanj 2019. u 14:44 2019-07-02T14:44:43+02:00

Zašto jedan policijski zapovjednik i redarstvenik RH koji je nenaoružan obilazio ljude u zoni svoje odgovornosti ne bi li sačuvao ljudske živote ne zaslužuje nikakvu pažnju, spomen i sjećanje, zašto njegov grob obilazi samo supruga Jadranka i najbliži, dok ga predsjednica RH, premijer Vlade i predsjednik Sabora, koji se kunu kako su branitelji temelj naše države, zaobilaze u širokom luku?

Ako Andrej Plenković nije produžio svoj boravak u Bruxellesu kako bi zatražio politički azil, ne bi li spasio živu glavu od prekomjernog granatiranja aferama kojima ga zasipaju njegovi ministri, 1. srpnja ostat će zapamćen u kolektivnoj memoriji po nekoliko zaista epohalnih događaja.

Eto, već je šesta godina otkako je Hrvatska uz veliku pompu postala 28. članica Europske unije, ali iskreno do te obljetnice osim rubrika »Dogodilo se na današnji dan«, malo tko drži.

A i kako bi i zašto bi kada je Lijepa Naša danas puno manje europska nego onda dok se trsila ispuniti sve kriterije, pa i one nemoguće, koje su EU gospodari pred nas postavljali. Europski asfalt nije se uhvatio za naše cipele, osim na onih tristo-četristo tisuća pari koje sada vuku naše noge diljem majčice Europe u potrazi za egzistencijom.

- Doviđenja, i hvala na suradnji! Vjerovali ili ne, cijelo je desetljeće prošlo od šoka koji nam je tog 1. srpnja 2009. godine priuštio tadašnji premijer Ivo Sanader ostavivši nas na cjedilu.

Forenzičari još uvijek tragaju zašto je Ćaća, kako ga ushićeni puk i dan-danas zove, okrenuo leđa svom narodu i potom zbrisao preko granice iako je odgovor prilično jasan i dovoljno je samo reći - novac.

Ne znamo je li ovaj datum promaknuo Ministarstvu pravosuđa ili je Uprava za zatvorski sustav ipak poslala tortu s deset svjećica najpoznatijem hrvatskom uzniku koji je silom prilika tu veliku obljetnicu morao proslaviti u Remetincu.

Da dan ranije u Beogradu nije umrla Borka Pavićević, možda bi i revnosnijem kroničaru promaklo da je 1. srpnja danas već davne 1991. godine ubijen jedan od posljednjih mirotvoraca s ovih prostora, predratni šef osječke policije Josip Reihl-Kir kojem je upravo Borkin Centar za kulturnu dekontaminaciju odao priznanje i sačuvao od zaborava svojom hrabrom izložbom »Tko je tebi Reihl-Kir?«.

Zaista, u poplavi besmislenih i beznačajnih datuma iz hrvatske povijesti koji se žele promovirati u državne blagdane, možda bi se netko mogao sjetiti i predložiti 1. srpnja barem za Dan sjećanja na to tko je nama Reihl-Kir.

Prije svega radi mladih koji baš neće ništa izgubiti ako ne znaju što se to dogodilo na Dan državnosti 25. lipnja i zašto bi taj isti Dan trebalo slaviti 30. svibnja.

Možda bi bilo zanimljivo jednog dana djeci i generacijama koje dolaze ispričati zašto o povijesti uče isključivo kroz crno-bijele slike o »našim« herojskim ratnicima i »njihovim« ratnim zločincima i zašto u školskim udžbenicima nema mjesta za Josipa Reihl-Kira, a u rječnicima za imenicu muškog roda u nominativu jednine mirotvorac.

Možda bi se onda neka znatiželjna i bistra glavica usudila dignuti ruku i upitati svoju učiteljicu ili učitelja zašto ni ovog 1. srpnja nitko iz državnog vrha nije pohodio grob Josipa Reihla-Kira, niti položio vijence i zapalio svijeću, zašto HTV o njemu nije snimio ni prikazao nikakav dokumentarac, a prošlo je eto već 28 godina otkako je pao za Domovinu?

Zašto jedan policijski zapovjednik i redarstvenik RH koji je nenaoružan obilazio ljude u zoni svoje odgovornosti ne bi li sačuvao ljudske živote ne zaslužuje nikakvu pažnju, spomen i sjećanje, zašto njegov grob obilazi samo supruga Jadranka i najbliži, dok ga predsjednica RH, premijer Vlade i predsjednik Sabora, koji se kunu kako su branitelji temelj naše države, zaobilaze u širokom luku?

Tko nam je dakle Josip Reihl-Kir i zašto država Hrvatska do današnjeg dana ne želi procesuirati nalogodavce tog zločina uperenog protiv te iste države koju je Reihl-Kir kao policajac predstavljao i branio?

Možda bi se onda tog 1. srpnja na Dan sjećanja neka dječja usta, slušajući kako i zašto je Josip Reihl-Kir izrešetan s 28 metaka u klasičnoj sačekuši koju su mu namjestili »njegovi« herojski ratnici a ne »njihovi« ratni zločinci, usudila zapitati gdje su završili i čime se danas bave njegovi ubojice?

Tada valja smoći hrabrosti, upaliti televizor, sačekati vijesti i pokazati prstom.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka