Danas su trebali prosvjetari pregovarati s Andrejem Plenkovićem oko povišice plaće, jer nakon splitske nogometne noći premijer bi vjerojatno bio spreman na sve, samo da ga nitko ništa ne pita i da ga ostave na miru.

Ovako, najzadovoljniji mogu biti splitski osnovci i srednjoškolci koji su vjerojatno ušli u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda, jer im je ovaj radni tjedan, nakon produženog vikenda zbog posljednjeg praznikovanja Dana neovisnosti i dvodnevnog štrajka njihovih učitelja i nastavnika, trajao svega jedan jedini dan, u srijedu!

I uz to su mogli izbliza vidjeti svoje sportske idole. I dok su sindikalne vođe njihovim roditeljima objašnjavali što to znači cirkularni štrajk koji danas počinje u školama Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske, te Varaždinske i Međimurske županije, premijer je brzinski odradio sjednicu Vlade, pokazavši da je iznenađen i uvrijeđen štrajkom za koji po njemu nikakav razlog ne postoji te hitro.hr zbrisao u Split.

Nije do sada Andrej Plenković podilazio općem populizmu, nije ga se učestalo moglo vidjeti na sportskim i drugim popularnim manifestacijama na kojima se okuplja masa, on se nikada nije bacao nogometašima oko vrata otimajući im pehar, niti balerinama krao pljesak.

Zato je njegov dolazak na Poljud za mnoge bio iznenađenje, baš kao što su se i stanovnici Splita i njihovi gosti neugodno osjećali okruženi svom silom policije koja je okupirala i prilaze i središte grada kao da se natječu gladijatori a ne nogometaši, kao da ne dolaze Mađari već Srbi i Rusi ruku pod ruku! Zašto je Split jučer bio opkoljen grad na zemlji, s mora i iz zraka iako mu nisu prijetili ni Barbari, ni Vizigoti, ni Avari?

Reći da je to zbog 1700 gostujućih navijača koji su koristili i svoja turistička iskustva ne bi li izbjegli organizirani dolazak pod paskom policije, nije nimalo uvjerljiv argument, jer na Poljud su u velikom broju dolazili i Armada i Bad Blue Boysi pa takva sila nikada do sada nije upotrebljena. Doduše, Mađari su poznati kao prgavi navijači koji su skloni kako hladnom tako i toplom oružju koje često koriste u međusobnim obračunima s protivnicima, a sigurno je ostalo repova i neriješenih računa i s prvog susreta odigranog u Budimpešti.

To što je uz Andreja Plenkovića susretu prisustvovala gotovo cijela HDZ-ova vrhuška, od predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, koja je u kampanji za novi mandat, do ministara Božinovića, Krstičevića, Cappellija i Horvata, kao i Splićanima ne baš dragi funkcionari HNS-a, Davor Šuker i Marijan Kustić, te njihova »nogometna vlada« redom sastavljena od HDZ-ovaca, također nije dovoljno relevantan argument za opću mobilizaciju svih mogućih policijskih rodova. Jedino logično obrazloženje zašto se nije štedjelo je svastika na poljudskom stadionu koju su prije pet godina na travnjaku urisali i dan-danas nepoznati počinitelji za susreta s Italijom.

Teško da bi jučer netko u Splitu i kredom mogao na ploči u štrajkom opustjelim školama mogao pokušati nacrtati nešto slično, a da na njega istog časa ne skoče barem dvojica policajaca, bilo u odori, bilo u civilu. Nije ova HDZ-ova vlast htjela dopustiti niti minimum šansi za bilo kakvom provokacijom koja bi mogla ugroziti njezinu reputaciju i zato je pod cijenu militarizacije grada dovela sve raspoložive snage kako se ne bio ponovio slučaj koji je za Milanovićeve Vlade doveo Hrvatsku pod lupu zanimanja svjetske javnosti zaprijetivši u jednom trenutku čak i izbacivanjem s Eura 2016. iako se ustaški simboli i parole, kako tada tako i danas, mogu vidjeti na svakom kantunu.

Zato se i premijer Plenković spustio u Split, među svoje, kako bi se uoči svih izbora koji ga u sljedećih godinu dana očekuju legitimirao kao istinski Dalmatinac, hadezeovac i Domovine sin čijim venama teče vrela navijačka krv ne bi li i na domaćem terenu osvojio važne predizborne bodove. Zato su prosvjetni radnici izabrali pogrešan datum za pregovore, jer danas bi bilo sve lakše, danas čak i đaci prvaci znaju da se ne smiju školovati za policajce, jer oni rade i onda kada svi ostali štrajkaju.