Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
6. prosinca 2019.
Komentar

Komentar BRANKO MIJIĆ Čekajući Kineze ili Godota

Snimio Vedran KARUZA
Snimio Vedran KARUZA
Autor:
Objavljeno: 25. travanj 2019. u 17:05 2019-04-25T17:05:45+02:00

Sam naslov knjige, »Mi gradimo brod, a brod gradi nas«, u ovom trenutku, dok »3. maj« možda broji svoje posljednje dane, zvuči toliko groteskno da nas svom svojom težinom pribija uza zid! Nekadašnja parola, kojom se desetljećima reklamirao socijalizam, približava se svom kraju i neizbježno nameće kao nadgrobni epitaf škvera na Kantridi! Uoči skorog praznika rada, koji radnici neće imati zašto ni čime slaviti, uoči svog imendana, trećemajci se spremaju na karmine!

Političari osluškuju sudove, suci slušaju politiku i očekivano, u iščekivanju Spasitelja u liku Kineza, stečaj Uljanika odgođen je do 13. svibnja, a šestorica osumnjičenika ostaju u pritvoru barem do danas.

Ono bitnije, sudbina hrvatske brodogradnje, kao da nikoga više istinski ne zanima, pa je tek SDP-ov Peđa Grbin iskoristio priliku i aktualno prijepodne u Saboru da upita Vladu ima li plan za rješavanje situacije u brodogradilištima Uljanik i »3. maj«. Mutan odgovor ministra Horvata može se prevesti samo kao NE, pa sada Puljani i Riječani čekaju Kineze baš kao što su Vladimir i Estragon čekali Godota.

Između dvaju sakupljanja humanitarne pomoći za gladne obitelji brodograditelja, one koji još uvijek u sebi imaju suosjećanja i solidarnosti, upućujemo na knjigu profesorice antropologije na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci Sanje Puljar D'Alessio koja će baš večeras biti predstavljena u riječkom antikvarijatu Ex libris.

Ima u ovom događaju nehotične simbolike, da se upravo među starim knjigama, stripovima i vinil pločama progovara o nečemu što je spremno za ropotarnicu povijesti, ali i sudbinske ironije da se netko znanstveno bavi temom koja nam upravo nestaje pred očima!

Sam naslov knjige, »Mi gradimo brod, a brod gradi nas«, u ovom trenutku, dok »3. maj« možda broji svoje posljednje dane, zvuči toliko groteskno da nas svom svojom težinom pribija uza zid! Nekadašnja parola, kojom se desetljećima reklamirao socijalizam, približava se svom kraju i neizbježno nameće kao nadgrobni epitaf škvera na Kantridi! Uoči skorog praznika rada, koji radnici neće imati zašto ni čime slaviti, uoči svog imendana, trećemajci se spremaju na karmine!

A sve je moglo biti drugačije samo da se ta mudrost o građenju broda koji istodobno gradi nas provela u djelo. Jedna sasvim obična knjiga, podnaslovljena »Etnografija organizacije Brodogradilišta »3. maj««, ne može spasiti tu složenu industriju od propasti, ali sasvim sigurno može ukazati što su to propustili učiniti oni koji su o sudbini brodogradnje snagom vlasti odlučivali.

Samo da su učinili ono što je učinila autorica, ušavši 2012. godine unutar žice koja škver dijeli od ostalog svijeta, te se posvetivši istraživanju na terenu kako bi proučila sve segmente i dokumente o funkcioniranju i organizaciji brodogradilišta, njihove odluke bile bi drugačije ili barem smislenije.

– Tijekom dvanaestak mjeseci istraživanja na terenu činilo se da će mi poticaj biti najčešća opaska s kojom sam se susretala uobličena u pitanje: »Vi ćete nam reći što je pošlo po krivu?«, navodi u uvodnoj potrazi za etnografskim momentom Sanja Puljar D'Alessio.

To što je pošlo po krivu radnici nisu imali prilike pitati političare koji bi njihovu kapiju prošli samo onda kada su se željeli slikati na porinućima i kada su im trebali izborni glasovi. Dok su brodovi gradili njihove karijere, brodogradnja ih je zanimala, a sada kada je brod postao grob, od njega kao od zle kobi bježe svi.

Pa ako to učine i Kinezi, ostaje nam samo da čekamo Godota.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.