Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
17. listopada 2019.
Uvodnik

kolumna BRANKO MIJIĆ Bijeli labudovi

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 19. srpanj 2019. u 17:43 2019-07-19T17:43:00+02:00

Ono što treba ovoj Vladi nisu kozmetičke promjene, već kopernikanski obrat, zato nije dovoljno crne labudove zamijeniti bijelim kako bi se u javnosti ostavio dojam poštenja i borbe protiv korupcije, već sposobnima koji imaju snage, volje i znanja uhvatiti se u koštac s problemima i provesti istinske reformske poteze

Nije se usudio komentirati rekonstrukciju Vlade Robart Kopal, ali iz nje je jasno da je HDZ u potrazi za bijelim labudovima. I to je osnovni problem vladavine Andreja Plenkovića. Oko njega se sjatilo previše crnih labudova pa ih je i ovom prilikom bilo nemoguće sve zamijeniti bijelim.

Zato je premijer bio prisiljen otvoriti inkubator i prije vremena razbiti jaja, očajnički vapeći za čistokljunašima ne bi li njihovim paperjem pokušao uvjeriti javnost u svoju nevinost i beskompromisnost.

Međutim, ni Plenković ni njegovi pobočnici Gordan Jandroković i Branko Bačić nisu mogli uvjerljivo odgovoriti na novinarsko pitanje zašto je otišao ovaj ministar, a onaj ostao.

Floskula kako su se »vodili načelom maksimalne političke korisnosti za Vladu, saborsku većinu i HDZ«, šuplja je već na prvi pogled. Tko su naime najveći dobitnici, a tko gubitnici ove rekonstrukcije?

Novi potpredsjednici Zdravko Marić i Davor Božinović sigurno su avancirali, a njihovim ustoličenjem Plenković je samo formalizirao ono što se i prije znalo, tko su njegove uzdanice u Vladi, uz pretorijansku gardu u HDZ-u predvođenu Vladimirom Šeksom.

Uostalom, to je ekipa koja je i odlučivala o tome tko ostaje, a tko odlazi iz Vlade. No »maksimalna politička korisnost« pada već na Marku Paviću, koji je zaratio sa sindikatima oko mirovinske reforme i natovario premijeru na vrat referendum protiv kojega će se morati boriti i rukama i nogama, ne bi li ga zaustavio ili makar odgodio za neka bolja vremena, a takvih u ove dvije izborne godine nema.

Za katastrofu koju je napravio u mirovinskom resoru na koji je javnost burno reagirala, Pavić je nagrađen ministarstvom Gabrijele Žalac, puno lagodnijim i ugodnijim, samo zato što je on osobni Plenkovićev izbor koji će poslušno provoditi sve njegove odluke i ideje.

I nije to prvi put da Plenković svoje ljude brani i štiti do posljednje kapi krvi, dok one koje je naslijedio ili bio primoran promovirati zbog unutarstranačke ravnoteže puno lakše odbacuje.

Sjetimo se samo da je zbog jednog Marića bio spreman ići na izvanredne izbore otresavši poput prašine Most kao koalicijskog partnera, dok je drugog Marića, kojem je u ime Božjeg mira s Crkvom morao izmisliti ministarstvo državne imovine, otpilio jednim telefonskim razgovorom.

Koliko se o »maksimalnoj političkoj korisnosti« vodilo računa, najbolje svjedoči ostanak ministra zdravstva Milana Kujundžića, koji u javnosti s razlogom slovi za jednog od najnepopularnijih i za čiju bi smjenu Plenković dobio pljesak na otvorenoj sceni.

Kujundžića, koji je politički bliži suverenistima i Hasanbegoviću, Plenković je ostavio u Vladi, a eliminirao Nadu Murganić koja se na poslu nije pokazala ništa bolja ni gora od njega, ali je na kraju otišla politički korektno, pokazavši barem dozu ljudskosti.

Naprosto, Plenković nakon Tolušića nije mogao eliminirati još jednu uzdanicu desnog krila HDZ-a, a da mu to ne izazove otvorenu pobunu u stranci koju ne bi bio u stanju kontrolirati.

Druga floskula koju je Plenković pokušao prodati javnosti rekonstrukcijom Vlade je da su otišli ministri koji su dobro radili svoj javni posao, dok su ih privatni došli glave. Upravo suprotno! I Kuščević, i Marić, i Tolušić osobno su profitirali, dok je teško govoriti o nekim suštinskim pomacima u resorima koje su vodili.

Ono što treba ovoj Vladi nisu kozmetičke promjene, već kopernikanski obrat, zato nije dovoljno crne labudove zamijeniti bijelim kako bi se u javnosti ostavio dojam poštenja i borbe protiv korupcije, već sposobnima koji imaju snage, volje i znanja uhvatiti se u koštac s problemima i provesti istinske reformske poteze.

Njihova specifična težina, bez obzira na doktorske titule i dosadašnje poslove koje su obavljali, kao i mrvice ovlasti koje će im Plenković prepustiti, nisu nikakva garancija da se to može dogoditi. Dapače.

A godinu dana dovoljno je vremena samo za to da se i labudovi za koje smo mislili da su bijeli, pokažu crnim.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.