Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 3
Sutra: 22° 22° 3
22. srpnja 2019.
Uvodnik

Komentar BRANKO MIJIĆ Bauk stečaja

Snimio Silvano JEŽINA
Snimio Silvano JEŽINA
Autor:
Objavljeno: 5. srpanj 2019. u 17:19 2019-07-05T17:19:10+02:00

Možda i najveći zagovornik stečaja odnosno predstečajnih nagodbi, bivši SDP-ov ministar Slavko Linić, jedini izlaz vidi upravo u stečaju koji bi »3. maju« donio predah od godinu dana u kojem bi, uz pametno i stručno vođenje, mogli završiti započete brodove i tako smanjiti štetu za proračun zbog državnih jamstava. Jurčić ne vidi u stečaju katastrofu i propast ako iza njega stoji dobar i stručan plan... 

Je li sedma odgoda stečaja »3. maja« na Trgovačkom sudu u Rijeci za brodogradilište nada ili agonija? Za radnike i Upravu ovo je vjerojatno posljednje ufanje da će do 1. kolovoza uspjeti skinuti blokade od strane vjerovnika koje su sa prošlotjednih 156 pale na 86 milijuna kuna.

To je za sutkinju Ljiljanu Ugrin bio dovoljan dokaz da partneri žele nastaviti raditi s riječkim brodogradilištem i ubuduće te je udovoljila i stečajnom upravitelju i Vladi RH pruživši im još jednu mogućnost da do kraja srpnja nešto naprave.

Ne dogodi li se čudo, prvog dana kolovoza »3. maj« će na koncu ipak završiti u stečaju, jer ostaje potpuno nejasno zašto država i njezina tvrtka HEP kao vjerovnici još uvijek nisu povukli blokade i dali primjer drugima da to učine!

- U slučaju stečaju svi smo gubitnici, pa i država, kaže direktor »3. maja« Edi Kučan hvatajući se za posljednju slamku spasa, a njegovo mišljenje očigledno dijele radnici i sindikati.

Bauk stečaja odavno već kruži Hrvatskom, no previše je vremena izgubljeno i bačeno u vjetar da bismo mogli povjerovati kako ova agonija može završiti u ova tri-četiri tjedna.

Možda i najveći zagovornik stečaja odnosno predstečajnih nagodbi, bivši SDP-ov ministar Slavko Linić, jedini izlaz vidi upravo u stečaju koji bi »3. maju« donio predah od godinu dana u kojem bi, uz pametno i stručno vođenje, mogli završiti započete brodove i tako smanjiti štetu za proračun zbog državnih jamstava.

Linić smatra da se brodogradilišta mogu konsolidirati kroz stečaj te će tek kada se »očiste« postati zanimljiva potencijalnim investitorima. Radnici koji bi bili angažirani mogli bi redovito dobivati plaće, a i dobavljači i banke mogli bi se na taj način naplatiti nakon godinu dana, barem u određenoj mjeri.

Dakle, Linićeva teza je potpuno suprotna od Kučanove, on se zalaže za kirurška rješenja spašavanja zdravog tkiva, a za to je potrebno amputirati ono koje je zahvatila gangrena.

Ozdravljenje industrijske proizvodnje nije lako ni jednostavno, teško da postoji čudotvorac koji bi mogao u ovakvoj situaciji spasiti sva radna mjesta u »3. maju« i istodobno uz ovakvu zaduženost naći svježi novac neophodan da bi se proizvodnja pokrenula.

Da nema čudotvorca koji će pasti s neba i čarobnim štapićem riješiti ono što smo desetljećima upropaštavali, hrvatsku brodogradnju, valjda se uvjerio i posljednji naivac.

Čekanje Godota odužilo se na više od godinu dana, a sada kada se san radnika, menadžera i Vlade o Kinezima kao spasiteljima rasprsnuo kao mjehur od sapunice, postali smo svjesni koliko smo dragocjenog vremena izgubili.

I drugi bivši ministar i SDP-ovac, koji baš kao i Linić ima iskustva sa stečajevima, Ljubo Jurčić, smatra prestrašnom činjenicu da država apsolutno ništa ne radi oko brodogradilišta i da je čaranjem-baranjem u vjetar bačeno godinu dana!

Jurčić ne vidi u stečaju katastrofu i propast ako iza njega stoji dobar i stručan plan koji će osmisliti tim stručnjaka, te navodi svoje iskustvo s remontnim brodogradilištem »Viktor Lenac« koje je u stečaju cijelo vrijeme pozitivno poslovalo.

Dodamo li tome i »Podravku« koju je Jurčić preuzeo u nezavidnoj situaciji i koja je u kratkom vremenu postala jedna od najuspješnijih kompanija, mogli bismo reći da i hrvatska brodogradnja još uvijek ima šanse ako je budu vodili ljudi sa znanjem i vizijom.

Ako je potreban stečaj da se tako nešto dogodi i da za 10 godina imamo stabilnu i profitabilnu brodogradnju, onda godina dana u stečaju ne bi bilo izgubljeno već kupljeno vrijeme.

Linić i Jurčić razlikuju se od onih koji u stečaju vide jedino propast po tome što su ocijenili kako je pacijent na umoru te, ako se nešto hitno ne poduzme, sve će završiti smrću. Oni kao iskusni kirurzi ne bi gubili vrijeme na moljakanje i klečanje pred vjerovnicima, već odmah uzeli skalpel i operirali.

Ako 1. kolovoza ne bude prekasno, sutkinji Ljiljani Ugrin neće preostati ništa drugo nego da za »3. maj« potraži liječnike njihovog profila. To bi onda a ne odgoda značilo da za brodogradnju ipak ima nade, odnosno da je agoniji kraj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka