Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 2n
Sutra: 11° 11° 2n
23. listopada 2018.
Komentar Branka Mijića

Komentar BRAĆA PO ORUŽJU Hrvati i Srbi jedni su drugima postali jedini smisao postojanja

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 12. veljača 2018. u 7:19 2018-02-12T07:19:02+01:00

Stvarnih promjena neće biti jer ih niti ne može biti dok god su u Hrvatskoj i Srbiji na vlasti oni koji su izašli iz Tuđmanovog i Miloševićevog šinjela. Štoviše, može se reći da su njih dvojica u međusobnim razgovorima bili puno iskreniji i pragmatičniji

Ništa se spektakularno neće dogoditi danas dok se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bude vozio Savskom prema Pantovčaku.

Jedino što tamo ispred Ministarstva branitelja neće biti HDZ-ove paravojske, šatoraša, koji su 555 dana dizali bunu i prijetili plinskim bocama dok nisu došli glave vukovarskom heroju i robijašu srbijanskih logora Fredu Matiću i sinu među prvima ubijenih na Ovčari, Bojanu Glavaševiću. Moći će bezbrižno kroz prozor automobila mahati Zagrepčanima nasmiješeni Vučić, njemu ovdje ne prijeti nikakva opasnost, jer sada je HDZ na vlasti pa Klemm, Glogoški i Deur imaju nekog važnijeg posla, dok će razočarane i udovice i majke Domovinskog rata ostati usamljene negdje po strani, osramoćene gore nego u bilo kojem domaćem filmu.

Pitanje nestalih, ratnih odšteta, isprika i prikazivanja arhivskih snimaka o tome što je tko govorio ratnih devedesetih, nisu stvarni, već marketinški prioriteti službenog Zagreba i Beograda za političku korist u vlastitom dvorištu. Neće nakon svih tih sastanaka u odnosima dviju država biti nikakvih stvarnih preokreta i promjena, osim deklarativnih, jer to u ovom trenutku i skoroj budućnosti naprosto nije moguće. I HDZ-u i Vučiću status quo odgovara, jer je to jedini siguran način da ostanu na vlasti, pa će i iz Zagreba obećati onoliko promjena i približavanja koliko treba da ne bi naljutili svoje međunarodne tutore.

Stvarnih promjena neće biti jer ih niti ne može biti dok god su u Hrvatskoj i Srbiji na vlasti oni koji su izašli iz Tuđmanovog i Miloševićevog šinjela. Štoviše, može se reći da su njih dvojica u međusobnim razgovorima bili puno iskreniji i pragmatičniji, pogotovo kada su raspravljali o podjeli Bosne i Hercegovine. Njihovi današnji nasljednici ne mogu se odreći njihovih ratničkih politika, jer nikakvih mirnodopskih nemaju pa ih ni ne mogu ponuditi, održavajući se na vlasti tom »dogovorenom mržnjom« dvaju naroda. Kolega Marinko Čulić prisjetio se kada se još za života Tuđmana i Miloševića prvi put počelo govoriti o »normalizaciji« odnosa i naslovnice Feral Tribunea na kojoj su njih dvojica prikazana kompjutorski izobličeno s jasnom porukom kako se ne mogu normalizirati odnosi između država koje su evidentno nenormalne.

Ne samo što su Hrvatska i Srbija, odnosno njihove političke elite zadovoljni time što su uspješno postali »najboljim neprijateljima« već su Hrvati i Srbi jedni drugima postali jedini smisao postojanja! I to svoje povijesno iskustvo uspješno grade i dograđuju, ne želeći raščistiti ne samo nedavnu prošlost, već uspješno oživljavajući sve međusobne sukobe i prijepore bez kojih ne bi imali previše materijala niti za udžbenik napisati.

Mir znači završetak rata, a rat može završiti samo ako se ratni subjekti razgrade i nestanu s političke scene. Budući da oni to nikada neće učiniti dobrovoljno, jer države koje su stekli ratom drže svojim ratnim plijenom, do njihove demisije može doći samo naraslom kritičnom masom demokracije ili biološki. Biračko tijelo i u Hrvatskoj i u Srbiji uvjerljivo pokazuje želju za nastavkom ratničkih politika, štoviše mladi koji rata nisu iskusili nastupaju kao još rigidnija ratnička bratstva glasajući većinski upravo za HDZ i Vučića, pa je priča o »normalizaciji odnosa« prazno slovo na papiru.

I Hrvati i Srbi naprosto žele nastaviti tim putem promašene prošlosti, nemirne sadašnjosti i potrošene budućnosti. I tko im to pravo i zašto, na koncu, može oduzeti?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka