Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 1
Sutra: 4° 11° 1
22. siječnja 2018.
Komentar Branka Mijića

Komentar Augijeve štale

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 1. prosinac 2017. u 15:14 2017-12-01T15:14:00+01:00

Ne, neće Haški sud pisati ovdašnju povijest, ni prije ni ubuduće, ali neće ni plitke politikantske deklaracije za dnevnu upotrebu. Neki su se upeli dokazivati kako je Hrvatska prema BiH uvijek bila majka, a nikada maćeha, falsificirajući čak i Franju Tuđmana koji nikada nije krio svoje teze o apsurdnosti postojanja BiH »vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća« smatrajući kako Hrvatska s postojećim granicama nema uvjeta za život zbog čega ih treba proširiti barem do granica Banovine iz 1939. godine

Haški zastor spušten je nakon dva desetljeća Praljkovim samoubojstvom kao završnim činom, ali drama je daleko od raspleta.

Međunarodna zajednica pilatovski je pokušala oprati ruke od vlastite odgovornosti za krvavi raspad na području bivše Jugoslavije, a svojim dvojbenim odlukama Haag je umjesto pomirbe kao deklariranog cilja na početku svog rada, doveo na kraju do još većih podjela koje otvorenom ostavljaju mogućnost novog rata! Vijeće sigurnosti UN-a kao osnivač ICTY-a trebalo bi se zapitati nakon ovakvog epiloga jesu li delegirali apsolutne diletante i potkapacitirane osobe za težak zadatak dijeljenja pravde ili pak nekome, prije svega velikim silama i svima koji su imali politički upliv na rad suda, geostrateški odgovara da ovo područje i sljedećih 50 godina bude trusno, nesigurno i lako zapaljivo bure baruta?

Ako je na početku sudovanja i bilo neke nade da će žrtve dočekati pijetet i pravdu, a ratni zločinci, ma s koje strane dolazili i u kojoj se uniformi borili, osudu i kaznu, odugovlačenjem postupaka i nedosljednošću Haški sud izazvao je bijesne reakcije svih aktera. A njegovim politički motiviranim pravorijecima etnonacionalističke ratnohuškačke elite uspješno se održavaju na vlasti, kako u Zagrebu i Beogradu, tako i u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru.

S druge strane, euforija s kojom je u Hrvatskoj dočekana presuda šestorici BiH Hrvata nimalo se nije razlikovala od one u Srbiji nakon doživotnog zatvora Ratku Mladiću. I dok su se žrtve spominjale tek kurtoazno i pristojnosti radi (»bilo ih je ali ne namjerno već uzgredno«), kao da su Ahmići bili prometna nezgoda, a Dretelj i Heliodrom nogometna igrališta, sva energija bila je usmjerena u obranu vlastitih ratnih zločinaca kao nepokolebljivih boraca za vlastiti narod i vlastitu državu!

Mržnja prema onima koji u šestorici ne vide heroje, već osuđene ratne zločince, eskalirala je do prijetnji smrću, obračunom i nasiljem čak i u Saboru. HDZ-ova odluka o neprihvaćanju presude učinila je RH kolektivno suodgovornom za zločine koje su počinili pojedinci, a pritom je narušena trodioba vlasti i ustavnopravni poredak! Umjesto katarze i okretanja budućnosti, dobili smo nove ideološke podjele koje nas ne vode u Bruxelles, već vraćaju na Balkan.

Ne, neće Haški sud pisati ovdašnju povijest, ni prije ni ubuduće, ali neće ni plitke politikantske deklaracije za dnevnu upotrebu. Neki su se upeli dokazivati kako je Hrvatska prema BiH uvijek bila majka, a nikada maćeha, falsificirajući čak i Franju Tuđmana koji nikada nije krio svoje teze o apsurdnosti postojanja BiH »vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća« smatrajući kako Hrvatska s postojećim granicama nema uvjeta za život zbog čega ih treba proširiti barem do granica Banovine iz 1939. godine. I nije nikakav izdajnik to dojavio Haagu, već je 36 transkripata razgovora koje je Tuđman namjerno snimao objavljeno 2005. godine u Hrvatskoj, u dvije knjige »Stenograma o podjeli Bosne«.

Naravno, to ne dokazuje haški zločinački pothvat, ali ostavlja dojam baš kao i salveta koju čuva Paddy Ashdown. Trezveni ljudi o svemu bi trebali racionalno razgovarati. OK, spustite zastore, rekao bi sudac Agius.

A mi ispraznimo Augijeve štale.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka