Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
16. studenoga 2018.
Kolumna Marina Miletića

kolumna Zašto se predsjedniku SDP-a brani vjera?

Foto Darko Jelinek
Foto Darko Jelinek
Autor:
Objavljeno: 2. travanj 2017. u 21:06 2017-04-02T21:06:49+02:00

Zapadna demokracija i uljudbene tekovine modernog društva drastično su napredovale posljednjih pedesetak godina, pa ipak, ne možemo se ne prisjetiti kako je u srcu Europe, u Belgiji još 1958. godine postojao zoološki vrt s Afrikancima izloženim u kavezima. Tu su se pripadnici bijele rase čudili njihovoj boji kože, a afričke su curice hranili bananama kao da hrane mladunče majmuna.

Da smo svi mi skupa kao zapadna civilizacija ipak napredovali posljednjih pedesetak godina u vidu zaštite ljudskih prava sasvim je razvidno, no ipak, mnogi i danas imaju teškoća s prihvaćanjem ne samo različitosti u pogledu boje kože ili nacionalnosti već i različitog svjetonazora. Osobito je tu zanimljivo upravo naše društvo koje objedinjava pretežito vjernički hrvatski narod i njegove medije kao i protagoniste kulturnih zbivanja koji su većinom na drugoj strani svjetonazorskog spektra.

Lijepljenje etiketa 

Svima su nam još svježa sjećanja na referendum »U ime obitelji« i medijskog konsenzusa u smislu potpore njegovim protivnicima. Razni angažirani kulturnjaci i aktivisti dobivali su medijskog prostora koliko god im treba, a gotovo svi komentatori navodili su svoje razloge «PROTIV« referenduma bez obzira radi li se o tzv. «lijevim« ili »desnim« medijima, ipak, ishod nam je svima poznat. Iako je 2/3 građana, koje ovo pitanje interesira do te mjere da su u njega uložili napor za dolazak do birališta, glasalo »ZA«, danas je još uvijek «opasno« javno se izjasniti po ovom pitanju jer mogu uslijediti medijske prozivke i omalovažavanja, lijepljenje etikete homofoba i slično.

Istraživanje torinskog »Centra za proučavanje novih religija« (CESNUR), na čelu s direktorom dr. Massimom Introvigneom frapiralo je javnost budući da su dokazani podaci o 90.000 kršćana koji su 2016. godine ubijeni zbog svoje vjere. Time su, suprotno svim očekivanjima, upravo kršćani najprogonjenija vjerska skupina na svijetu.

Ne možemo ne primjetiti kako u 2017. godini među nama žive ljudi, na istaknutim pozicijama, koji misle da su vjernici po defaultu: nazadni, neobrazovani i priglupi. Nadam se da nas pritom ne bi zatvarali u neke nove zoološke vrtove za kršćane, ali gotovo sam siguran da bi nam vrlo rado zabranili javno ispoljavanje i svjedočenje svoje vjere.

Ima li manjina pravo nametati svoje stavove većini pod izlikom navodne ugroženosti, i kada ta ugroženost prestaje biti navodna i postaje stvarna, samo su neka od pitanja koja zahtjevaju širu javnu raspravu i ozbiljnu društvenu analizu.

Nadahnuće vjere 

Pojedini militantni ateisti tvrde kako je logično da je gro znanstvenika u prošlim stoljećima bilo vjernicima jer se u Crkvi i oko Crkve vezalo obrazovanje i ljudima je jednostavnije bilo ostvariti neki gradus obrazovanja kao vjernicima. Iako je ova tvrdnja dijelom u pravu, isto tako možemo reći i kako je na našim prostorima većina znanstvenika, kulturnih djelatnika, novinara i naravno političara cijelu drugu polovicu prošlog stoljeća bila vezana uz Komunističku partiju uz koju je jedino bilo moguće ostvariti profesionalni napredak. Po istoj logici po kojoj nećemo Krleži umanjivati njegovu genijalnost, nećemo to činiti ni s Isacom Newtonom. Albert Einstein, Max Planck, Gregor Mendel, Michael Faraday, Johannes Kepler, jedan od najvećih fizičara ikada Alesandro Volta, samo su malo zrno od velikog mozaika najznačajnijih znanstvenika u povijesti koji su svoje nadahnuće crpili iz vjere.

Iako nije bio kršćanin, ipak moram izdvojiti Einsteina. On je vjerojatno najpoznatiji i najpriznatiji znanstvenik 20. stoljeća i povezuje ga se s velikim otkrićima u našem razmišljanju o vremenu, gravitaciji, pretvaranju materije u energiju. Einstein nije došao do vjere u osobnog Boga, no jasno je držao nemogućim da svemir nije stvoren. Encyclopedia Britannica za njega kaže: »Čvrsto opovrgavajući ateizam, Einstein je izrazio vjeru u »Spinozina Boga koji se objavljuje u harmoniji svega što postoji.« Einstenov poznati princip nesigurnosti je bio »Bog se ne kocka« i to je za njega bila tvrdnja o Bogu u koju je vjerovao. Njegova je poznata izreka: »Znanost bez vjere je hroma, vjera bez znanosti je slijepa.«

Bernardićev »grijeh« 

Mnogi naši vrhunski znanstvenici koji su uspješni u svojim inozemnim karijerama, fizičari s CERNA i Stanforda, koordinator Instituta Ruđer Bošković, ogroman broj nobelovaca (čak 27 iz 20. stoljeća) fizičara i kemičara također su mahom – kršćani. Nuklearna fizičarka Fabiole Giannoti koja je danas prva žena generalni direktor CERNA također upotpunjuje ovaj niz vrhunskih znanstvenika kršćana. No, isto tako ima iznimnih fizičara budista, muslimana i pripadnika razih drugih religija, a svijet je, dakako, prepun i vrhunskih znanstvenika koji su ateisti.

Ono što je proteklog tjedna iskočilo izvan uobičajenih pozicija svjetonazorskih rovova svakako su prozivanja Davora Bernardića, predsjednika SDP-a koji je u HRT-ovoj emisiji »Nedjeljom u 2« uredniku i voditelju Aleksandru Stankoviću odgovarao na mnoga aktualna pitanja. Potres, onaj tektonske naravi, kod lijevih komentatora, a i kod jednog dijela SDP-ovaca koji su se okomili na svog šefa, uzrokovala je sljedeća izjava Bernardića: »Kao i većina fizičara, vjerujem u Boga. Ne idem na misu svaku nedjelju nego kada mi dođe. U fizici je to tako. Kada dođete do određenog stupnja u znanosti i ne možete dalje, onda kažete da je to Božje djelo. Zato su svi poznati fizičari bili vjernici.«, izjavio je Bernardić, a čuvari svetog grala ateizma iz redova najjače oporbene stranke stali su promtno difamirati vlastitog predsjednika ismijavajući njegovu vjeru koja je, po njima dakako, nespojiva s fizikom i sa znanošću uopće.

Učiti iz povijesti 

Šef SDP-a je završio fiziku na Prirodoslovnom-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je bio jedan od najboljih studenata, a nakon fakulteta je kao znanstveni novak dvije godine radio na PMF-u. Ambiciozni Bernardić je nastavio s obrazovanjem tako da je Senatu Sveučilišta prijavio i doktorsku disertaciju s temom ekonomije obrazovanja. Koji je onda Bernardićev krimen? Jedan riječki SDP-ovac je na svom Facebook profilu objavio izjavu svoga stranačkog šefa u kojoj ovaj ističe da je vjernik, te je istu dočekao, blago govoreći, na nož.

Javno se izjasnivši vjernikom, Bernardić je prema pisanjima mnogih uglednih »lijevih« kolumnista još više demonstrirao svoju nemoć i neznanje za stranačku funkciju koju obavlja te su ga naznačili kao glavnog krivca za relativno loš rejting stranke koju vodi.

Očito je da Bernardićevi kritičari ništa nisu naučili iz povijesti baš kao niti iz lekcije koju im je stvarnost očitala na spomenutom referendumu. Demokršćani u Hrvatskoj mogu izgubiti izbore samo ako preko svake mjere pretjeraju u nekršćanskim metodama kojima smo, recimo, svjedočili u doba privatizacije odnosno Sanaderove kleptomanije. Ti isti »znalci« društvenih kretanja zaboravljaju da su zbog zalaganja za izbacivanje vjeronauka iz škola SDP-ovci već jednom izgubili, i to već dobivene izbore, a nije im pomogla niti Sanaderova bahatost koja je već značajno načela demokršćansku lidersku poziciju u tom trenutku. Tim napadačima na slobodu vjeroispovijesti bi dodatno trebalo pojasniti kako se socijaldemokracija u Hrvatskoj, zbog njih, bezrazložno odriče velikog broja potencijalnih glasača kojima je kršćanski identitet važan, a pobornici su njenih ekonomskih ili socijalnih politika.

»Mudra« pera 

Ono što je bilo dozvoljeno Johnu F. Kennedyju ili Tonyju Blairu, liderima svojih zemalja, ljevičarima i deklariranim katolicima, nije dozvoljeno i Bernardiću! Možda će upravo zbog toga biti uskraćen za priliku koju su ovi državnici imali. U trenutku kada je ljevica u ozbiljnoj krizi u cijelom svijetu i kad filozofija, politologija i sociologija zajednički traže odgovore o njenom budućem smjeru, našla su se »mudra« pera koja znaju uzrok problema socijaldemokracije u Hrvatskoj i poručuju nam: predsjednik SDP-a ne smije biti vjernik!

Vjernici i nevjernici dišu isti zrak, hodaju istim ulicama, ovise o istom suncu i nikako nije dobro da se, iako imamo drugačije poglede na ovaj svijet, ne možemo i jedni i drugi pomiriti s činjenicom da smo jednostavno – različiti. I da bi baš tu različitost trebalo njegovati na način da čuvamo svačije pravo na vlastiti identitet. A vjernici i nevjernici su ustvari jako usmjereni jedni na druge i sreća jednih i drugih nerijetko ovisi upravo o tome hoćemo li se moći prihvatiti, hoćemo li se moći ljubiti kao – ljudi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka