Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 2
Sutra: 12° 12° 2
16. studenoga 2018.
Kolumna Marina Miletića

kolumna Serafin Trsatski

Serafin Trsatski
Serafin Trsatski
Autor:
Objavljeno: 29. siječanj 2017. u 19:39 2017-01-29T19:39:43+01:00

Kažu latini nomen est omen, ime je znak. I uistinu kod fra Serafina je tako bilo. Serafi su, prema kršćanskoj teologiji, oni anđeli koji su na prvom mjestu, koji neprestano borave u Božjoj prisutnosti, a njihov habitus sačinjava da izgaraju od Božje ljubavi. Fra Serafin Sabol, rođen u Ivanovcu kod Čakovca, zaređen 1972. godine u Zagrebu, a 10. kolovoza 1990. godine dolazi na Trsat i snažno daje pečat ne samo Trsatskom svetištu, već i cijelom gradu Rijeci. Uz velikog, a samozatajnog fra Emanuela Hoška doprinijeli su mjesnoj Crkvi, kao rijetko tko posljednjih desetljeća.

Srdačni pozdrav

Tko za fra Serafina nije znao? Od beskućnika kojima je pomagao i pružao ruku poput svetog Franje, ljudi koje je smirivao tijekom sakramenta svete ispovijedi, poduzetnika, političara, ovih ili onih. Neki tvrdolinijaši su katkada znali zamjeriti otvorenost fra Serafinu, javna tajna je bila da Trsatsko svetište nije tu samo za izabrane, često se gore moglo susresti kompletnu garnituru lijeve opcije. No, zar nije u suštini to i Spasitelj činio? Zar se nije i Krist spustio biti čovjekom baš svakome tko je tražio nadu, utjehu, radost? Fra Serafin je uvijek držao vrata svoga srca otvorenim za svakoga tko je tu želio pokucati. Sjećam se kada sam prije nekoliko godina dogovorio zajedno s ravnateljicom Đuditom Franko, dolazak Predsjednika Josipovića u Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju. Zove mene fra Serafin i pita »Mali, kada stiže Predsjednik? Doći ću ga pozdraviti!« Ispred zgrade drevne sušačke ljepotice srdačni pozdrav, zagrljaj.

Onima koji žele vidjeti očima srca, jasno je bilo da su ljudi, bez obzira na vjeru ili neki drugi svjetonazor u fra Serafinu naprosto prepoznavali Isusovu ljubav za svakog čovjeka. Mnogi su tako kroz fra Serafina uspjeli osjetiti kristovsku spremnost prihvaćanja čovjeka, neovisno kojem svjetonazoru ili vjeroispovijesti dotični pripadao. Svaki čovjek duboko u svojoj nutrini naprosto želi biti voljen, želi biti prihvaćen, Serafin Trsatski je to znao i zato je slijedio Spasitelja za kojeg Biblija kaže da nije došao da sudi svijet, nego da se spasi svatko tko povjeruje. Serafin je jednostavno vjerovao da mora tu biti za svakoga, a što će taj drugi učiniti i razmišljati poslije njihova susreta, to više nije bila njegova domena.

Graditelj mostova

Vidimo kako su se i mnogi branitelji prisjetili Serafina, nadbiskup Devčić biranim riječima je progovorio o dugogodišnjem gvardijanu, kao i gradonačelnik i župan, bivši predsjednik Josipović, mnogi uvaženi ljudi, ali i stotine onih »malenih« koji su nerijetko Serafinu bili baš nekako – veliki. Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović dirljivo se pak oprostila od fra Serafina nazivajući ga »dragim prijateljem«. Kako je to lijepo kada svoj život proživiš na takav način da te mnogi, unatoč različitosti, nazivaju – prijateljem, graditeljem mostova.

A gradio je fra Serafin. Izgradio je svetište izvana i iznutra, Aulu, perivoj i kip »pape trsatskog hodočasnika.« Za vrijeme Domovinskog obrambenog rata nije se štedio u organiziranju pomoći potrebitima. Odmah se povezao s tadašnjim ministrima, ljudima koji su vodili našu mladu državu. Izgradio je trsatski perivoj, sjećam se kada me je prije više od desetak godina vodio pokazujući mi što se sve tu učinilo. »Mali, uvijek se dolaziti Majci utjecati na Trsat sa svojim tim skautima, znaš«, rekao mi je fra Serafin. Istinite anegdote su pričane kako je uspio povući ogromne vojne strojeve koji su u dva dana napravili posao koji bi netko drugi radio mjesecima. Nemjerljiv je njegov organizacijski doprinos odborima koji su pripremali sva tri pohoda Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Dugo će se još prepričavati kako ga je Sveti Otac primjetio u Trsatskom svetištu i pozvao ga da mu se približi, fra Serafinu je na taj način iskazana zahvalnost golemom trudu koji je uložio u organizaciju oko dolaska Pape.

Sve za Svetište

I grmio je često. Joj, kako je grmio. A iza te grmljavine ustvari duboka dobrota, smirenost, spremnost na suradnju. Jednostavno, živio je život otvoren svakome, vodeći se nekom mišlju sve za Trsatsko drago mu svetište, a to Svetište nikome za ništa, mogli bismo slikovito reći. Pomirdba, zajedništvo, spremnost na pomoć, vjernost svome, uvažavanje drugoga, kako bi nam svima ljepše bilo kada bi i svi drugi koji nas okružuju malo više živjeli ove ideale koji su nosili našeg fra Serafina.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka