Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 6
Sutra: 11° 11° 6
21. studenoga 2018.
Metanoia Marina Miletića

kolumna Pitanje zla u svijetu

Snimio Sergej Drechsler / Nl arhiva
Snimio Sergej Drechsler / Nl arhiva
Autor:
Objavljeno: 23. travanj 2017. u 16:52 2017-04-23T16:52:29+02:00

Svatko od nas svakodnevno može raditi na sebi, činiti dobro umjesto zlo i tako mijenjati ne samo sebe, već i svoje okruženje. Taj prst koji tako lako upiremo u druge okrenimo ka sebi. Sebe pogledajmo. I zapitajmo se

Jedno od krucijalnih pitanja koje možemo slobodno nazvati i pitanjem svih pitanja jest sigurno – otkud zlo u ovome svijetu  i zašto Bog, za kojega mi kršćani tako tvrdoglavo tvrdimo da je apsolutno dobar i da voli baš svakoga čovjeka, dopušta smrt nevinih ili patnju djece, onih nedužnih bića koje ovise o nama odraslima? Zašto Bog, ako je dobar, ne zaustavi svo to silno zlo koje se gomila na ovoj našoj maloj planeti Zemlji?
Što je uopće zlo?

Možda bi na početku dobro bilo razmisliti o tome što je uopće zlo. Za nas kršćane nema sumnje: zlo nije neka energija, neka karma koja se vraća radi naših promašaja, zlo je konkretno, uosobljeno, perfidno – biće. Da, biće.  

Biblija na mnogim mjestima razmišlja o zlu i Zlome. Ako vam se ovo čini bajkom, a ne volite misleće konstrukcije koje propitkuju, dopuštam si predložiti vam: prekinite s čitanjem kolumne. A, ako vas ipak nešto tjera, dalje duboko sam vam zahvalan.

 
Mnogima omiljena autorica J.K. Rowling je u Harryju Potteru i Kamenu mudraca zapisala kako nema dobra i zla, kako postoje samo moć i oni koji su preslabi da teže za njom.

Pa ipak, kršćanstvo potpuno drugačije promišlja pitanje zla i Zloga. Mudri Aleksandar Solženjicin je ispravno primijetio kada je rekao da onaj koji želi uništiti jedan narod mora sasjeći njegovo korijenje.

Ako ovu misao primijenimo na vjeru, za koju mi kršćani držimo da je temeljna odrednica našeg identiteta,  ispada da onoga časa kada u melting-potu budu samo neke sladunjave porukice lišene snažnog korijenja, pa čak i  govora o najzahtjevnijim temama, poput smrti, zla, pakla i raja, onda će se kršćanstvo razvodniti, pretvoriti u još jednu new age religijsku poštapalicu koja će nam uvijek biti dovoljno blizu da bi nam ispunjavala egoistične potrebe za duhovnim, a opet, bit će nam toliko daleko da nas ne bi slučajno zamarala s pozivima na čistoću života.  

Najviše mrze - čovjeka

Što je to onda zlo? Tko je Zlo? Još Stari Zavjet govori o Luciferu i to vrlo osobno, prorok Izaija, među mnogima, na primjer, govori, dakako u viziji, o pobuni koja se dogodila na nebu gdje su pojedini anđeli odbili u svojoj slobodi poslušnost svome Bogu te su odlučili činiti zlo. Time su sami sebi potpisali presudu gubitka, arkanđeo Mihael predvodeći nebesku vojsku pobjeđuje, a pali anđeli postaju demoni sunovraćeni na zemlju.

Ta duhovna bića, iskvarena u svojoj srži, radi vlastite oholosti su postali na jedan način začetnici izvornoga grijeha – oholosti. Budući da mrze Boga, mrze i sve ono što je Bog stvorio, a među tome najviše mrze – čovjeka.  

Isus vrlo koncizno govori o đavlu, što nama danas, u 2017. godini, sigurno »šumi« u ušima, zar ne? No, bez obzira na »apstrakciju« kod spominjanja đavla, ono što prenose evanđelja je da Isus čak nekoliko puta izgoni đavle iz opsjednutih ljudi.

Upravo đavao kuša Isusa u pustinji prije nego li je Isus započeo svoje javno djelovanje. Kršćani i u svojoj temeljnoj molitvi mole »izbavi nas od zla ili Zloga«,  kako to donose staroslavenski prijevodi.

Sotona se naziva« Zmijom« i »Velikim zmajem« (usp. Otk 12,9), »protivnikom« i »ubojicom čovjeka« (usp. 1Pt 5,8), »ocem laži i lašcem« (usp. IV 8,44), »knezom ovoga svijeta« (usp. IV 12,31), a Biblija jasno govori kako se kršćani trebaju boriti protiv zla tame (usp. Ef 6,12).

Dopustite mi reći, ako vjerujemo u Isusa, onda bi mudro bilo i – vjerovati Isusu, zar ne?  Slikovito rečeno, ako imamo jako dobrog i simpatičnog susjeda koji je postolar, mi ipak nećemo njemu dovesti svoje omiljeno vozilo i saslušati savjete postolara oko problema s distribucijom na motoru automobila, zar ne? 

Dobro bi bilo, kada bi svatko ipak, osim simpatičnosti, vjerovao i znanju i upućenosti. Zato nam nerijetko puta više može pomoći i neki smotani svećenik ili pak vjeroučitelj, nego li najzgodnija žena/muškarac koji su pogledali tri Zeitgeist filma i pročitali pokoju knjigu filozofije pa sada imaju veliku potrebu cijeli svijet upoznati, ah te naše društvene mreže, sa svojim otkrićima vezanim uz religiju i Isusa uopće.

 
Stvarni duhovni svijet

Papa emeritus Benedikt XVI., jedan od najvećih, ako ne i najveći, teolog Katoličke crkve, je istaknuo: »Zlo nije – kako je Hegel mislio, a Goethe nam u Faustu hoće to pokazati – još jednom neka nama potrebna strana cjeline, nego je ono razaranje zbilje… Ne, zlo ne spada u 'dijalektiku' bitka, nego ga ono napada u samom njegovom korijenu.«  

Dakle, sumirajmo, u ovom svijetu koji je svijet materije isto tako postoji stvarni duhovni svijet. U tom duhovnom svijetu postoje bića koja su uronjena u zlo i koja žele nauditi čovjeku u onoj dimenziji vječnosti, sjetimo se Isusovih riječi kada nas podsjeća da se ne moramo bojati onih koji nam mogu nauditi tijelu, već onih koji nam dušu neraspadljivu mogu strovaliti u bezdan vječnosti (usp. Mt 10, 24-33).

Vrlo rijetko, baš vrlo rijetko, se događa da đavao iskoči iz nekog grmlja i opsjedne čovjeka. U pravilu zlo ulazi u čovjeka jer mu mi to dopuštamo, malo po malo, korak po korak. Zlo nas iznutra mijenja. Počinjemo činiti neke stvari koje prije nikada ne bismo učinili.

Prva mala prijevara. Prvi mali neplaćeni porez, prvo malo švercanje, prva mala krađa, samo malo očijukanje, pa nije to nešto sada posebno – volimo se tješiti, pa nismo otišli u krevet s drugim/om, i tako dalje.

Međutim, svaki naš i najmanji pristanak na zlo – otvara priliku da nas zlo jednom i potpuno transformira, izmijeni na lošije. Odjednom, više se ne može dobro razlučiti što je dobro, a što je zlo.

Poput one situacije iz Tolkienove trilogije kada kralj Theoden uopće ne može čuti krikove Gandalfa, Aragorna, Legolasa i Gimlija koji pokušavaju upozoriti kralja da mu je cijelo kraljevstvo u opasnosti, da je napadnut.

On to ne vidi. Kod Theodena je pomogao Gandalfov udarac štapom po glavi koji je iz njega izbacio zlog čarobnjaka. U našim kršćanskim životima pomaže ispovijed i pričest koje nas u toj duhovnoj dimenziji drže razboritima.  

Zašto Bog ne intervenira?

Nije kraj

Nekoliko je dimenzija za razlučiti.  Ako bi Bog intervenirao svaki put kada bi netko odlučio činiti zlo - gdje bi tu onda bila naša ljudska sloboda?  I kako bi ikada itko na ovome svijetu mogao položiti račun za svoj život, kako je Isus obećao da ćemo morati učiniti, ako ne bi bio slobodan raditi što želi? 

Bog nas ne želi robotima, Bog nije robovlasnik, Bog ne želi da činimo išta ako to ne želimo činiti u svojoj slobodi. Bog nas toliko voli i prihvaća da čak ne želi niti da njega, našeg Oca ljubimo ako mi to ne želimo činiti.  

Ako bi ovaj svijet bio svrha samom sebi onda bi kršćanski Bog bio najbrutalniji Bog svemira i ja bih ga se javno odrekao. Ali, mi kršćani vjerujemo da ovaj svijet nije kraj, da smo stvoreni za vječnost, prvo jer tako piše u Bibliji i pogotovo zato jer mi to shvaćamo svojim razumom. Isus se slomio uvjeravajući učenike kako je on došao na Zemlju pripremiti čovjeka za ono što predstoji.

Vjerujemo li u život vječni onda nemamo ni straha od konačnosti koja nas okružuje. Od smrti koju smo sami posijali jer smo uneredili prirodu, razrušili milost koja nas je okruživala, jer gomilamo tešku industriju koja nas truje, jer smo sami u slobodi izabrali loše živjeti, nerijetko se loše hraniti, uzimati kemiju koja nam šteti… toliko toga baš u svojoj slobodi činimo jer želimo.

I onda se čudimo smrti, boli, bolesti, prolaznosti.  Sumnjam da se Isus ikome ukazao u tri ujutro kada je odlazio na toalet i dao mu savjete da redovno puši, da neumjereno pije, da se hrani nezdravo. Ne vjerujem da je Isus ikome poslao mail s porukom da ne idemo u prirodu, da ne šećemo, da se ne radujemo svakom danu, da se živciramo što više…Naprosto, sumnjam u sve to jer to ne odgovara Isusu.

Isus naprotiv želi da budemo radosni, da čuvamo svoj život i ovdje na zemlji i ondje za nebo, da živimo čistoću, da se klonimo  grijeha koji ne razara samo duh. Naime, naša tjelesna struktura je protkana beskonačnošću i grijeh ne šteti samo duhu, nego i tijelu.

Ovdje ipak želim napraviti jasnu distinkciju. Mi nemamo sve odgovore, mi ne znamo zašto odlaze nevina djeca, sportaši koji se  trude živjeti zdravo, svi oni koji su, po našem ljudskom viđenju, otišli prerano. No, što je prerano, a što je kasno, usuđujem se pitati? Je li jedino mjerilo koje može o tome postojati ono koje smo izgradili mi ljudi? 

Da parafraziram Chestertona: gledajući mačku koja je pojela miša mnogi bi se skanjivali od tuge za mišem. No, što ako je miš otišao direktno u raj, u nebo, u vječno zadovoljstvo, a mačka je ostala da se vucara po smetlištima, bez gospodara koji će ju hraniti i brinuti se o njoj?  Tko je tu gubitnik, a tko pobjednik?  

Prst k sebi

Bog nas ljubi. Bog nas uistinu ljubi. Mi smo stvoreni da bismo bili ljubljeni. Isus je to jasno rekao: stvoreni smo za nebo, za vječnost. Ako tu stvarnost promatramo kroz oči vjere, ako vjerujemo da smrt nema zadnju riječ, ako stvarno vjerujemo Isusu – onda za nas kraj nije kraj nego samo vječni početak.

Svatko od nas svakodnevno može raditi na sebi, činiti dobro umjesto zlo i tako mijenjati ne samo sebe, već i svoje okruženje. Taj prst koji tako lako upiremo u druge okrenimo ka sebi. Sebe pogledajmo. I zapitajmo se.

Što bi se dogodilo kada bi se izmislila mogućnost selfija duše - tko bi tako olako taj selfi naše nutrine stavio na »public« i »sherao« s cijelim svijetom?  Mi kršćani bismo trebali ove živote živjeti kao da smo susreli Isusa, živoga Boga i taj susret s uskrslim Kristom morao bi moći ojačati i našu slobodu, da postanemo slobodni od grijeha, da raskinemo okove oholosti, ogovaranja, laži, podmetanja, mržnje i neprihvaćanja.

Zamisli, dragi čitatelju, kakav bi to mogao biti ovaj svijet ako bismo samo ti i ja od danas živjeli ljubav i dobro, poticali mir, pomagali nemoćnima, a izbjegavali zlo Bog je apsolutno dobro, vječna ljubav i contradictio in se bi bilo tvrditi da od Spasitelja dolazi i najmanje zlo.

Zlo dolazi po ljudskoj slobodi, po našoj ranjenosti, nerijetko potaknuto obmanom i lažnim sjajem đavla. Bog dopušta u slobodi čine koje smo mi sami odlučili raditi, a kada nas to odvede u provaliju užasa, Bog, zato jer je dobar, iz tih razvalina kreira najljepše hramove naših života. Kako Biblija kaže, Bog uvijek sve okreće na dobro s onima koji ga ljube.  

Budimo iskreni. Nikada se i nije radilo da ovaj svijet ne može doživjeti puninu rapsodije dobra upravo i kroz tebe. Radilo se samo o tome da neki to baš nikako u svojoj slobodi – ne žele.  
Hajmo to mijenjati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Promjenom opskrbljivača do manjih troškova za plin
Imaju li tvrtke i obrti izbor ukoliko porastu cijene plina

Promjenom opskrbljivača do manjih troškova za plin