Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 2
Sutra: 23° 23° 2
20. rujna 2018.
Kolumna Marina Miletića

kolumna Papa Franjo: Sveti vizionar ili podmetnuti papa

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 12. ožujak 2017. u 20:05 2017-03-12T20:05:44+01:00

Nalazimo se pred četvrtom godišnjicom pape Franje. Sasvim dobar razlog za osvrnuti se na lik i djelo ovog karizmatičnog Svetog Oca, omiljenog pape siromašnih, beskućnika, migranata, ostavljenih i prezrenih, no isto tako pape koji kao niti jedan do sada u novijoj povijesti nije prouzročio tako oprečna mišljenja zbog svog djelovanja. Je li papa Franjo doista vizionar kojega je sam Duh Sveti poslao na čelo Katoličke crkve kako bi je ponovo vratio u ravnotežu ili je on posljednji papa, ubačeni mason ili pak neki drugi neprijatelj koji ima užasnu ulogu potpunog rastakanja katoličanstva? Franjo, naime, teško napada karijerizam u Crkvi, kritizira materijalizam i menadžerstvo svećenika, odbacuje simbole časti i uzvišenosti, želi iskreni ekumenizam, poziva na milosrđe koje stavlja u prvi plan svoga pontifikata i tako sebe stavlja u bazen koji, iako je prepun lijepih lopoča, ima za boravište i pokojeg krokodila... Hoće li Papa uspjeti u svojim nastojanjima poziva na autentično življenje evanđelja, tek ćemo vidjeti.

Papa prezrenih

Papa Franjo želi pokazati da mu je stalo do svakog čovjeka, čime i nama pokazuje kojim smjerom nam je ići. Uredno telefonom kontaktira ljude koji mu pišu pisma, papa je to koji nazove Alejandru Pereyru, žrtvu spolnog nasilja argentinske policije, i pruža joj utjehu. Sirota žena se, naime, pismom obratila Papi koji ju je – nazvao telefonom i govori joj »Nisi sama«, obećava joj pomoć. Svi ti Papini potezi sigurno nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Istovremeno, Papa se ne libi američkom predsjedniku Trumpu u službenoj čestitki reći da se mora brinuti za siromašne, odbačene i one u potrebi »koji poput Lazara stoje pred našim vratima«, jasno aludirajući na novi odnos američke politike prema imigrantima. Papa Franjo redovno razgovara s vjernicima, posjećuje ih u privatnim domovima, bježi od vatikanskog osiguranja kako bi usred noći dijelio pomoć beskućnicima, preuređuje elitne prostore u Vatikanu i daje ih ljudima bez krova nad glavom i siromašnima, potrebitima dijeli skupocjene darove koje sam prima, uređuje financije, nastavlja borbu svoga prethodnika pape Benedikta protiv gnusne pedofilije... I, unatoč tome svemu – postaje papa koji poprilično talasa. Negoduje protiv statusnih simbola, kritizira karijerizam u Crkvi.

Istina o siromaštvu

Papa Franjo se vozi u starom fordu focusu. Ne zato što ne bi mogao imati najnoviji BMW, već zato jer želi svima poslati jasnu poruku. Prvenstveno samim svećenicima. Papa zasigurno vjeruje da je većina službenika vjere, uključno najmanje i najveće, posvećena Bogu i kršćanskim idealima i da svakodnevno živi za svoj vjernički puk. No, Papa isto tako zna da pojedinci ulažu previše novca u materijalna bogatstva, umjesto da se ulaže u osobu, u materijalnoj i duhovnoj kategoriji. A to uključuje kako čovjeka u konkretnoj neprilici, tako i onoga kojemu je potrebno iskazati priliku, prostor za ostvarenje. U protivnom, treba otvoreno reći, moglo bi nam se dogoditi da će nam mnoge nove zgrade u budućnosti biti pretvorene u skladišta. »Crkva bi morala govoriti i svjedočiti istinu, istinu o siromaštvu. Ako jedan vjernik govori o siromaštvu i o beskućnicima, vodeći pritom život poput faraona, to nije moguće… U Crkvi ima onih koji umjesto da se služe drugima i misle na druge, služe Crkvom. To su karijeristi, oni koji vole novac. A koliko takvih svećenika i biskupa poznajemo? Tužno je to, zar ne?« rekao je papa Franjo. On iskreno kritizira i svećenike – menadžere u Crkvi. Mi vjernici se, doduše, možemo igrati žmurice i praviti se da takvih nema, no – iza ovih Papinih riječi ipak, ako ćemo sasvim iskreno – stoji istina: »svećenici imaju biti posrednici Božje ljubavi, a ne menadžeri koji misle na vlastiti interes«, jasan je Papa.

Papa o đavlu

Franjo često govori i o nekim temama koje medijima nisu zanimljive i koje zasigurno nećete čitati na naslovnicama naših portala. Među njima su teme o paklu i đavlu, na primjer, pa kaže: »Kršćanski život je borba protiv đavla, svijeta i požuda tijela«. Komentirajući Pavlovu poslanicu Efežanima papa Franjo je rekao kako đavao postoji te kako se protiv njega moramo boriti snagom istine. »Isus nas besplatno spašava, ali mi moramo braniti primljeno spasenje«, objasnio je Papa Franjo čije su posebno upečatljive riječi: »Sotona prikazuje stvari kao da su dobre, ali njegova namjera je uništiti čovjeka, možda i uz 'humanistička' obrazloženja«.

Ovoga Papu su mnogi komentatori opisali kao političkog liberala. Nižu se kvalifikacije poput onih da je preblag prema islamu, da suviše ohrabruje homoseksualne osobe, priča (pre)često o siromašnima, previše je ponizan, kao da ne prihvaća talijansku tradiciju i red, veliča žene, brine za okoliš, ne voli kapitalizam… Hoću reći, postoji jedna struja među katolicima koja papi Franji kao da zamjera što nije tvrd, oštar, što nije, primjerice kao njegov prethodnik Benedikt, usuđuju se tvrditi da se zbog te »mekoće stavova« čak radi o »podvaljenom« papi, papi koji zapravo radi protiv Crkve…

»Mekane« izjave

Hrabre su to optužbe samih katolika, mora se priznati. Itekako hrabre. Zbog toga sam dužan podcrtati upravo takve, »mekane«, Papine izjave: »Istina je da muslimanski svijet nije u potpunosti u krivu kada ponovno promišlja zapadnokršćansku tradiciju moralne dekadencije i manipulacije ljudskim životima.«; »Žalosno je da su homoseksualne osobe bile i jesu objekt nasilne zlobe u govoru ili djelima. Takav tretman zaslužuje osudu crkvenih pastira gdje god da se dogodi!«; »Koliko glasova u našem materijalističkom društvu nam govori da je sreća u skupljanju što više imetka i luksuza! A to znači stvoriti od imetka lažnoga boga. Umjesto da donosi život, donosi smrt!«; »Teološki i antropološki je važno da žene budu u središtu kršćanstva. Po Mariji i drugim svetim ženama, ženski element stoji u središtu kršćanske religije«; »Slušajte glas zemlje…rasprostranjenost sebičnog i individualističkog sklopa uma koji također nalazi izlaz u neregularnom kapitalizmu«, i tako dalje. Uistinu, sve ovo jest izrekao Papa. Ali, Benedikt.
Da, dobro ste pročitali. Sve je ovo rekao »strogi« papa Benedikt XVI., a prema čemu možemo zaključiti da ni papa Franjo ničim ne odudara od svog prethodnika emeritusa Benedikta, osim po tome što naprosto ima – bolju, pamtljiviju, topliju prezentaciju. I that's it – rekli bi Amerikanci.

Cijela Crkva govori

Prije nekoliko dana u Rimu se dogodila tribina na kojoj su mons. Bruno Forte, posebni tajnik sinode biskupa i prof. Alberto Meloni, crkveni povjesničar, vrhunski autoritet sa Sveučilišta u Bologni, inače ravnatelj fondacije Ivana XXIII. govorili o teologiji pape Franje, u kontekstu dokumenata Amoris Laetitia i Evangelii Gaudium. Osvrnuli su se i na kritičare pape Franje. Posebno je prof. Meloni bio slikovit kad je rekao, »...to vam je kao kad jedna trešnja (misli na plod) umisli da je pola stabla«. Tumačili su nastanak postsinodalne pobudnice »Amoris Laetitia« kao plod Sinode, koja je bila uistinu – sinoda, u smislu da je svima dala mogućnost očitovati se. Progovorila je cijela Crkva. To je stil pape Franje – koji je htio da cijela Crkva sudjeluje u tom procesu, te da kroz sam proces raste. Najveći dio pobudnice jest upravo materijal koji je odobren na sinodi od svih biskupa koji su tamo sudjelovali. To znači da iza dokumenta stoji Crkva. Stoga, istaknuli su, četiri kardinala sa svojim »dubiima« otkrili su – da nisu shvatili što se na sinodi dogodilo.

Neki uporno Papi Franji zamjeraju lepršavost i otvorenost, ne shvaćajući, da se okoristim Chestertonovom misli, tvrdi kamen uvijek tone, jer je to njegova struktura da tone, a ptica koja ima šuplje kosti, koja je lagana – leti. Papa Franjo zna dobro, tvrdoća ne donosi mnogo dobra jer kamenom ne možeš donositi promjene, jedino ljubav – mijenja, a mi ne smijemo poslije ovoga prolaznog života potonuti, već vinuti se u nebeski Jeruzalem, ka nebu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka