Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 4n
Sutra: 11° 11° 4n
15. studenoga 2018.
Kolumna Marina Miletića

kolumna Nogometna euforija i politička apstinencija

Nogometna euforija i politička apstinencija
Nogometna euforija i politička apstinencija
Autor:
Objavljeno: 28. svibanj 2017. u 15:22 2017-05-28T15:22:04+02:00

Potpuno u sjeni nogometnog ludila, koje opravdano trese Riječanke i Riječane, prošao je prvi krug lokalnih izbora. Već tradicionalno nezainteresirani za izbore u vlastitome gradu, županiji ili državi, stanovnici Rijeke još su jednom pokazali potpunu indiferentnost prema participaciji u političkim procesima koji kao da ne određuju uvjete života i životne prilike u njihovoj sredini. Politička atmosfera u Rijeci takva je da 64 posto stanovništva nema volje učiniti napor odlaska na obližnje biralište. Zbog te totalne indolencije većine, izgleda da samo uski krug, najčešće materijalno zainteresiranih, kroji našu zajedničku budućnost.

Koji je taj presudni faktor koji naše sugrađane odbija od jedine mogućnosti da baš svaki glasač pokaže što misli o onima koji određuju njegovu sudbinu? Zašto se Riječani tako odnose prema »praznicima demokracije«? Kao odgovor na ova pitanja izgledna su samo dva moguća razloga: ili je građanima toliko dobro da uopće nemaju razloga pokrenuti se i sudjelovati u raspodjeli zajedničkih sredstava, ili im nije dobro, ali jednostavno ne vjeruju ni jednom od kandidata ili lista koje su ponuđene.

Ne vjeruju političarima

Hvala Bogu, u Rijeci ne umiremo od gladi, ali mnogi ekonomski pokazatelji ne idu nam u baš nikako u prilog: Rijeka je najskuplji grad za život u Hrvatskoj, stopa iseljavanja je isto tako među najvišima u državi, a novih poslova nema niti za lijek. Pomalo zastrašujuće izgledaju večernje šetnje gradom, pogotovo Sušakom koji je prepun praznih poslovnih prostora preminulih tvrtki. U takvim okolnostima očekivao bi se, upravo suprotno, masovni protestni izlazak na birališta velikog broja nezadovoljnika i promjena vlasti, ali u Rijeci se to ne događa. Očito je da niti jedna od alternativnih političkih opcija nije uspjela uvjeriti Riječane da će biti bolja od dosadašnje vlasti. Riječani su izgubili vjeru da se išta može promijeniti i prepustili su svoju sudbinu nekolicini angažiranih, nerijetko političkih botova ili pak dobro uhljebljenim generacijama i generacijama građana koji svoj kruh i još štošta crpe iz »nepresušnih« gradskih izvora. Iz džepova svojih ostalih sugrađana.

Ipak ima pravde

Istovremeno svjedočimo fenomenalnom povijesnom uspjehu nogometnog kluba s Kantride/Rujevice koji daje jednu potpuno novu dimenziju gradu i njegovom stanovnicima. Ipak se može! Ipak nije sve zacementirano! Ipak pravda na kraju pobjeđuje! »I protiv Hajduka i protiv Dinama bit ćemo uz tebe na svim tribinama«, a tu bih dodao i protiv sudaca i protiv mafije i protiv plaćenika svih zanimanja dosegli smo nedosanjani san.
Rujevica je napokon rasprodana svaku utakmicu, a još jedan njen kapacitet popunio je u dva navrata Gat Karoline Riječke na zajedničkom gledanju utakmice na otvorenom. Od skupine klinaca koja se je 1987. na terasi robne kuće Ri okupila oko ljubavi prema svome gradu i svome klubu do vojske navijača koja prati Rijeku na svakoj domaćoj ili gostujućoj utakmici – prošao je put dug 30 godina, a od nogometnih apstinenta Riječani su postali pripadnici jedne od najbrojnijih navijačkih skupina! Ovaj naslov prvaka otvara novo poglavlje u kolektivnom karakteru naših sugrađana i to ono pobjedničko! Zbog čega onda Rijeka i Riječani istu dominaciju, istu volju i žar ne pokažu i za političke procese u svome gradu? Morali bismo pobjeđivati poput našeg voljenoga kluba. Uz veću zainteresiranost i sudjelovanje građana u političkim procesima naš grad može biti poput našeg stadiona, mjesto gdje svi žele doći – i to mora biti naš zajednički cilj!

Obveza glasovanja

U nekim državama je izlazak na izbore obvezan, a oni koji odluče ne participirati u glasovanju suočavaju se s posljedicama. Australci tako plaćaju kazne ako ne izađu na izbore, Grci imaju problema s dobivanjem vozačke i putovnice ako ne izađu na izbore, obvezno glasovanje je u sljedećim zemljama: Ekvador, Kostarika, Honduras, Meksiko, Peru, Bolivija, Brazil, Panama, Dominikanska Republika, Luksemburg, Egipat, Libanon, Tajland, Singapur, Australija…

Zanimljivo je istaknuti kako je izlazak birača u Belgiji čak 93 posto. Naime, Belgijanci radije izlaze na izbore nego da plaćaju davanje državi jer su htjeli ostati doma. U Danskoj je odaziv na izbore 80 posto, u Francuskoj gotovo 70 posto, u Španjolskoj oko 65 posto, Irskoj preko 60 posto, Portugalu 60 posto, a u Nizozemskoj gotovo 55 posto. Europski građani, u velikoj većini, ne žele ostaviti na cjedilu društvo kao takvo, nego žele aktivno participirati, sudjelovati, birati, učiniti nešto što drže potrebnim kao građani. Treba li i nas udariti po džepu da se demokratski probudimo?

Dosta mlakosti

Dosta je mlakosti, nezainteresiranosti, beznađa i prepuštanja sudbini! Posve je nebitno za koga ćete glasati, za lijeve, za desne, za centar ili za nezavisne liste, za nekoga, za ikoga. Podigni tu svoju lijenu stražnjicu i izađi na izbore. Zaokružite koga god mislite da je potrebno zaokružiti, po vlastitoj savjesti. Ali, molim te, dragi čitatelju, bio ti Riječanin, Kastavac, Kostrenjan ili stanovnik bilo kojeg grada ili općine u Republici Hrvatskoj – izađi na izbore. Neka to doista bude praznik demokracije. Pokaži da ti je stalo. Hrvatski branitelji u Domovinskom ratu dali su svoje živote baš za to – da imamo izbor, da ne bude jednoumlje, da, pored ostalog, možemo izaći i reći: dobro je jer imam mogućnost izbora!

Znate što se događa kada ne pokažemo taj minimalni politički interes za svoju lokalnu zajednicu? Onda razvijamo onu ravnodušnost s početka naše priče. Mi to sami sebi činimo, to nam ne čine političari i njihovi neostvareni projekti zbog kojih osjećamo sram kad nam gosti stižu na neuređene javne površine ili u praznu luku, to nam ne čine prazni poslovni prostori i sve praznije ulice, to nam ne čine visoki komunalni računi krajem mjeseca. Ne. To činimo mi koji ne biramo, koji nezainteresirano promatramo što nam se događa pred očima jer mi to – svojom neaktivnošću dopuštamo. Oko izbora ili mimo njih. Ravnodušnost je ista.

Zamislite da HNK Rijeka ostvaruje rezultate koje ostvaruje bez našeg bodrenja? Bez našeg sudjelovanja u tome? Bez naših reakcija, našeg pljeska ili naših zvižduka na utakmicama?

Nezamislivo. Ljudi, konzumirajmo to svoje legitimno pravo i obvezu prema budućim generacijama i izađimo na izbore, i da, uzmimo pretplatu za Rujevicu jer je suludo kampirati ispred stadiona satima i danima čekajući ulaznice...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka