Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 26
Sutra: 5° 5° 26
19. studenoga 2018.
Kolumna Marina Miletića

kolumna Možeš li im ugoditi?

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 25. lipanj 2017. u 19:52 2017-06-25T19:52:29+02:00

Ono, treniraš, paziš na prehranu.

Ljudi: Vidi ga, zašto toliko trenira, sigurno je isfrustriran.

Ne treniraš, ne baviš se fizičkom aktivnošću nikakvom.

Ljudi: Lijen je, katastrofa od čovjeka, ničim se ne želi baviti.

Pretil si.

Ljudi: Vidi ga, na što liči, katastrofa kako je gojazan.

Mršav si.

Ljudi: Joj, skroz je anoreksičan, jede li uopće što taj čovjek.

Imaš dugu kosu.

Ljudi: Što mu treba sada toliko duga kosa.

Imaš kosu na koju ne stavljaš preparate.

Ljudi: Pogledaj mu kosu, skroz je zapuštena.

Imaš kosu koju njeguješ.

Ljudi: Vidi ga molim te, koliko novca troši na preparate.

Briješ se na ćelavo, nemaš kosu.

Ljudi: Klošar huliganski, zašto ne pusti kosu.

Ideš na mise, živiš svoju vjeru.

Ljudi: Fanatik jedan ludi, klerofašist.

Ne ideš u crkvu, ne vjeruješ u Boga.

Ljudi: Komunjara jedna, gorit će u paklu.

Pomažeš ljudima, volontiraš.

Ljudi: Pomaže drugima samo da bude medijski eksponiran.

Nikome ne pomažeš, sebičan si.

Ljudi: Dno jedno od čovjeka, samo na sebe misli.

Izlaziš van, voliš društvo, prijatelje.

Ljudi: Kakav je to čovjek, stalno je po klubovima i kafićima.

Ne izlaziš nigdje, ne voliš društvo i mase.

Ljudi: Vuk samotnjak, nitko ga ne želi u društvu.

Pokušaš ljudima dati neki savjet.

Ljudi: Što si umišlja taj lik, da je popio svu pamet ovoga svijeta?

Nikome ne daješ nikakve savjete.

Ljudi: Nije dobar čovjek, može pomoći, a znanje čuva za sebe.

Voliš tehniku, aktivan si na društvenim mrežama.

Ljudi: On nema privatni život, on nema uopće život.

Ne voliš tehniku, nemaš fejs, twitter, insta, snap.

Ljudi: On živi u prošlom stoljeću, ne prihvaća tehnologiju.

Voliš dugine boje.

Ljudi: Protežira gay udruge.

Ne voliš dugine boje.

Ljudi: Sigurno je homofob.

Voliš slušati baš tu vrstu glazbe.

Ljudi: Tko to danas uopće sluša? Prestrašno.

Ne voliš slušati baš tu vrstu glazbe.

Ljudi: Ne možemo vjerovati da je to rekao za tu vrstu glazbe.

Otvoren si siromašnim migrantima i izbjeglicama.

Ljudi: Ljevičar jedan maloumni, teroristi tako dolaze u Europu.

Nisi za otvorene granice, strah te tolikih nepoznanica koje dolaze s ljudima iz tih dalekih zemalja.

Ljudi: Desničar jedan ograničeni, ne želi pomoći potrebitima.

Jednostavna istina

Istina je vrlo jednostavna. Još tamo od postanka čovjeka. Od trenutka kada smo izašli iz pećina i spustili se sa stabla naših ograničenosti i postali bića samosvijesti i razuma. Ne postoji čovjek na ovome svijetu ma koliko on svet bio, da bi mogao ljudima ugoditi. Sjetimo se i onih velikih svetaca koji su živjeli među nama. Koliko su podsmijeha izazivale misli svetog Ivana Pavla II., o našoj spolnosti i predbračnoj čistoći. S kakvim se sve difamacijama sreće Papa Franjo dok milosrđe Boga stavlja u prvi plan svoga pontifikata? Sjećate li se svete Majke Tereze i kako su joj i neki naši mediji spočitavali da sve to što radi – radi isključivo radi samopromocije. Kao da je liječenje gubavih i teško bolesnih stvar prestiža, a ne svetosti. Znate li da se i svetom Maksimilijanu Kolbeu svašta zamjeralo, kao i da su neka braća svećenici pričali najgnjusnije laži, potaknuti zavišću, o svetom Ivanu don Boscu? No, treba li sve to uznemiravati kršćane kada znamo kako je naš Isus Krist prošao boraveći ovdje među nama, na ovoj našoj maloj Zemlji. Taj Isus, kada je govorio o sebi kao o kruhu života je bio ostavljan od ljudi, njegovi najbliži učenici su govorili: »tvrd je to govor, tko te može slušati?« Ljudi nekako najlakše slušaju laži, ove i one, sve ono što nas ne talasa, što nas ne propitkuje, sve one stvari koje ne pozivaju na metanoiu. Naposlijetku, Isus Krist, baš zato jer je bio neshvaćen i nepriznat, završio je na drvetu križa. Kasnije, svojim uskrsnućem, taj križ sramote pretvara u najuzvišeniji simbol ljubavi i otkupljenja.

Mali trolovi

Mi se ne možemo svakome svidjeti. Volim reći svojim gimnazijalcima, oni koji se žele svidjeti svakome dovode se u opasnost svidjeti se – nikome. Čovjek bez identiteta, bez vlastitih stavova je poput stabla bez korijenja, pljeve koju vjetar nosi gdje hoće. Nema ništa strašnije od toga, na ulicama naših života sretati ljude koji su poput lutaka od krvi, bez trunke ideja, kako ih je opisao Štulić.

Ne gubiti energiju, ne gubiti vrijeme na ljude koji nemaju vlastiti život, jer njega je da prostite ipak teže izgraditi, nego su sebi dopustili postati mali trolovi, koji smisao vlastite egzistencije vide jedino u tome da drugima traže baš svaku pogrešku, grčevito se utapajući u vlastitoj zavisti. Oni su vam redovito onakvi kakvim ih je Gospodin opisao: teški licemjeri koji vade trn iz oka brata svoga, a brvna u svojem oku ne vide. Živite stoga svoje živote, radosni budite, okružite se ljudima koji vole i žele biti voljeni, i ne zaboravite, nikome, baš nikome na ovome svijetu niste dužni polagati račune za ništa. Dok ne dođemo do našeg dragog i dobrog Gospodina, Njemu jedinom, jer je On tako rekao, »prignut će se se svako koljeno i položiti račun za svoj život.« A do tada? Živite. I ne bojte se, 365 puta u Bibliji piše: »Ne boj se«. Dakle, eventualno se možemo plašiti svake prijestupne godine. Kako je rekao stari Sirah: »Straha u ljubavi nema.« Možda bih završio, ako dopustite, s razgovorom Snoopyja i Charlie Browna. Kaže Charlie svom pametnom psu: »Snoopy svi ćemo jednog dana umrijeti.« »Istina«, odgovori Snoopy, »ali sve ostale dane nećemo.«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka