Zaključali smo izlaz u nevolji
Svi prinosimo žrtve na oltar stabilne kune, a istodobno gledamo tko će prije posustati – kuna, ili hrvatsko gospodarstvo i narod.
Namjera Vlade da proda Croatia osiguranje i Poštansku banku udarac je nacionalnoj imovini. Tome su se usprotivili sindikati, tražeći od Vlade da odgodi privatizaciju i o njoj priredi javnu raspravu. Nije trebalo dugo čekati na odgovor ministra financija Slavka Linića koji je sindikate poučio da Vlada nema izbora. Misle li oni, pitao je Linić, da preveliku potrošnju u mirovinskom, zdravstvenom, socijalnom sustavu trebamo financirati kreditima uz kamate iznad 8 posto i zaduživati buduće generacije?
Linić je vjerojatno ciljao na to da Hrvatska troši više nego što zarađuje. Svim državama i narodima koji 15 godina žive iznad mogućnosti nema druge nego smanjiti potrošnju, ili postupno prodavati djedovinu – a najčešće jedno i drugo. Kosoričina vlada nije htjela smanjiti javnu potrošnju, a bivši ministar financija Ivan Šuker istodobno se protivio rasprodaji dviju državnih tvrtki. Ni amo, ni tamo. Izlaz su našli u zaduživanju, pa je javni dug Hrvatske dramatično skočio.
Milanovićeva vlada sada mora ograničiti zaduživanje, a istodobno je smanjila proračun. No, i dalje je ostao proračunski deficit od 10 milijarda kuna, a taj manjak se može riješiti ili smanjivanjem plaća i mirovina, ili podizanjem kredita. Budući da su dug i kamate postali nepodnošljivi, Vlada može dio manjka pokriti privatizacijom. Hrvatska je došla do zida, a svi izlazi jako su bolni.
No, postoji i izlaz u nevolji o kojem Linić i Vlada ne govore, a šute i sindikati, kao i većina protivnika privatizacije. Jeftinog novca za pomoć proračunu i gospodarstvu, dok je u krizi, ima u središnjoj banci.
Netko treba donijeti odluku o većem tiskanju kuna, što stručnjaci nazivaju monetarnim kvantitativnim popuštanjem. Tako će biti više novca za sve, a neće biti nužna ni prodaja obiteljske imovine.
Uostalom, engleska središnja banka upravo ubrizgava dodatnih 50 milijarda funti u financijski krvotok radi pomoći britanskoj državi i gospodarstvu.
U tri godine tako je natiskala više od 300 milijarda dodatnih funta, što je vrijednost veća od petine britanskog BDP-a. Nešto slično već radi i Europska središnja banka, a to je česta praksa u SAD-u i Japanu, u velikim i malim državama. Da središnja banka u Turskoj nije izvela monetarno popuštanje – prema analizi objavljenoj na stranici MMF-a – pad BDP-a tijekom 2009. ne bi iznosio 4,5 posto nego 8 posto, a tursko gospodarstvo ne bi sljedeće godine uspjelo postići jednu od najviših stopa rasta u svijetu.
No, naša središnja banka tako ne radi. Vlada, Sabor i HNB odrekli su se mogućnosti monetarnog popuštanja i zaključali taj privremeni izlaz u nevolji. Veći priljev kuna potaknuo bi devalvaciju, pa bi državi, poduzećima i građanima skočile rate za otplatu kredita. Većina u Hrvatskoj ne želi devalvaciju kune. Stoga HNB ne pomaže državi i gospodarstvu, nego im i odmaže. Povlači kunu iz optjecaja kako bi ostala jaka.
Stoga, u Hrvatskoj novac nije sredstvo monetarne i ekonomske politike za poticanje potražnje, proizvodnje i izvoza, kao u većini država. Kod nas se kuna od početka pretvorila u cilj. Ona mora biti jaka, a svi ostali trebaju joj služiti, prilagođavati se i materijalno slabiti, samo da bi očuvali rate kredita. Kako ne želimo devalvaciju, koju je Hrvatskoj lani predložio i MMF, moramo zbog prevelike potrošnje devalvirati vlastiti rad, plaće, mirovine, državni proračun, gubiti radna mjesta i tonuti u recesiju.
Sada svi prinosimo žrtve na oltar stabilne kune, a istodobno gledamo tko će prije posustati – kuna, ili hrvatsko gospodarstvo i narod.
Što nam je bolje: zadržati iste rate kredita i zbog toga gubiti radna mjesta, ili oslabiti kunu pa njome privremeno poticati potražnju, proizvodnju i zapošljavanje? Upravo o tome trebalo bi povesti javnu raspravu, ali bojimo se da je malo tko želi.
Komentari
7Iz kategorije: Iza pozornice Branka Podgornika
Pogledaj sve-
Iza pozornice Branka PodgornikaRohatinski se ne želi zamjerati
Ajme meni...
Pročitaj sve-
- "U Zagrebu Subversive festival"
- Ćićo:Sabor permanentno zasjeda
-
- Ranko Ostojić: "Uskoro rješenje lista čekanja"
- Ćićo:Tijekom ovog tisućljeća
Nikome pritom ne pada na pamet cinjenica da mi potrebne energente i sirovine uvozimo, i da bi u slucaju oslabljivanja kune troskovi proizvodnje znacajno porasli, sto bi ponistilo sve mozebitne prednosti?
Prvo provjeriti zakon o HNB-u, tek onda pisati kolumne/komentare. Prvo: "Cilj Hrvatske narodne banke jest održavanje stabilnosti cijena." Monetarno kvantitativno popustanje i odrzavanje stabilnosti cijena ne idu zajedno.
Drugo: "Hrvatska narodna banka ne može odobravati kredite Republici Hrvatskoj,
izvanproračunskim fondovima Republike Hrvatske, jedinicama lokalne i područne
(regionalne) samouprave, tijelima javne vlasti u Republici Hrvatskoj ni društvima u kojima
Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju
dominantan utjecaj, niti smije izravno od njih kupovati njihove dužničke instrumente."
S tekstom bih se složila kad ne bi polazio od krive premise: naime, Vlada RH i HNB su prije 7 godina zajednički upumpale puste milijarde u Hrvatsku pod izgovorom valutne klauzule za stambene kredite. Kako? Banke nisu imale u ponudi kunske kredite jer kuna nije bilo (nema). Istodobno su nudile kredite s valutnom klauzulom. To znaci da su gradjanima uplacivane kune (kojih nije bilo). Te su kune (za kojih nije bilo pokrica) usle i ostale u opticaju kroz place gradjevinaca, placenih cigli i morta i prozora...
I govoriti danas da bi rate kredita porasle? Pa svima nama koji nismo valutnom klauzulom vezani uz euro, kuna je vec davno devalvirala. Nase glavnice kredite (kunske bile i ostale) su porasle do 40%, kao i nase rate uz dodatak svakom bankaru mile promjenjive kamatne stope.
Mozda bi Vlada Republike Hrvatske mogla konacno izvaditi glavu iz snijega, ukinuti sve te protuzakonite ugovore o kreditima, kao i onaj nepravedni i protuustavni zakon o drzavnim jamstvima za povlastenih par tisuca i javno se suociti s cinjenicom da kuna jest devalvirala i da nas rate s valutnom klauzulom za kunski kredit unistavaju. A da su jedini koji profitiraju u cijeloj prici su: Rohatinski i banke. Ni Vlada RH, ni gradjani, ni gradjevinci...
To nije ništa novo što se događa i to se događa u ciklusima. Meni se je to sa kreditom dogodilo prije 35 godina s tom razlikom što onda niste smjeli zucnuti a kamoli negdje nešto napisati (niste niti mogli kao običan građanin) ili ne daj bože se požaliti na bankarski sistem. Jednostavno rečeno precijenio sam svoje financijske mogućnosti. To sam riješio tako da sam troškove sveo na najmanju mjeru i počeo rad na povećanju prihoda, upustivši se u poduzetništvo. Postoje i drugi načini da si čovjek poveća prihode (zakoniti i ne zakoniti da ih ne nabrajam) no ja sam odabrao taj.
ne znam za židovstvo, teza je zanimljiva iako ne pruža dokaze...
ali je evidentno da je blizak Todoriću i da radi za uvoz.
Što se tiče javne rasprave: osobno se zalažem za devalvaciju, iako bi mi bila stresna.
No, paralelno sa mjerama koje pogađaju nevini(ji) narod, treba riješiti tisuće lopova i milijun parazita!
vi morate shvatiti da rohatinski dolazi iz jedne specificne zajednice.
tu zajednicu spaja njihova religija i financijski interesi.
bankarstvo je ono cime se bave i čime vladaju iz sjene zednjih nekoliko stoljeća.
zbog toga su ih uvijek mrzili i progonili u svim vremenima i svim kulturama.
međusobno su solidarni, bez obzira živjeli u tel avivu, brooklynu ili hrvatskoj.
rohatinski toj zajednici polaže račune, a ne hrvatskom gospodarstvu.
jaka kuna osigurava toj zajednici stabilan povrat kredita koje su posudili lakomislenim hrvatima i to sa masnim kamata, a zatim konverziju kuna u ono što vrijedi - eure.
euri se zatim iznose iz hrvatske, a hrvatima ostaju kune za koju će se uskoro utvrditi da vrijede samo koliko i papir na kojem su natiskane.
zadatak rohatinskogm, kao člana te religijsko-interesne zajednice, je da osigura da opisani proces teče bez problema.
deflacija kune dovela bi u opasnost da dužnici počnu banrkotirati i da bankarsko-lihvarska mafija ostane bez prihoda.
rohatinski to ne smije dozvoliti. zato je ubačen na to mjesto.
"Svi prinosimo žrtve na oltar stabilne kune, a istodobno gledamo tko će prije posustati – kuna, ili hrvatsko gospodarstvo i narod."
Glavno da se ništa ne dogodi glomaznom državnom aparatu kojega niste niti spomenuli. Omaknula vam se je ta "sitnica".