Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 2
Sutra: 18° 18° 2
24. rujna 2018.
Iza pozornice Branka Podgornika

kolumna Tko će otkriti toplu vodu

Tko će otkriti  toplu vodu
Tko će otkriti toplu vodu
Autor:
Objavljeno: 1. srpanj 2016. u 20:30 2016-07-01T20:30:52+02:00

Na treću obljetnicu ulaska u EU naša se država nema čime pohvaliti. Ni jučerašnja analiza HGK o dobicima i gubicima hrvatskoga gospodarstva u prošlim trima godinama ne može sakriti činjenicu da Hrvatska gospodarski sve više zaostaje za razvijenima u EU. Ove godine vjerojatno će pasti na pretposljednje mjesto u Uniji, iza Rumunjske. No, predstavnici HGK, slično kao i hrvatski političari, jučer su izbjegavali reći da Hrvatska od jedinstvenog tržišta EU-a – koje je osnovna »vrijednost« Unije, a čini je sloboda kretanja kapitala, robe i radne snage – nema koristi. Štoviše, očito je da su štete za Hrvatsku veće od koristi.

Iako političari traže izgovor i ponavljaju kako Hrvatska, jer je kasnila na putu u EU, nije mogla iskoristiti investicijski val koji je zahvatio desetak zemalja učlanjenih 2004. – to nije točno. I Hrvatska je u istom razdoblju bila zapljusnuta stranim ulaganjima, čak i više od prosjeka. Druga je stvar to što nismo zadovoljni strukturom ulaganja, jer su stranci pokupovali najprofitabilnije sektore – banke, telekomunikacije i proizvodnju lijekova – a ne ulažu u proizvodnju i izvoz.

Političari, osim toga, prikrivaju činjenicu da su golema ulaganja u tranzicijske zemlje u posljednjih 20 godina bila rezultat jednokratnih i neponovljivih okolnosti. Radi se o masovnoj privatizaciji nekoć državne imovine, uz usporedni priljev stranog kapitala kroz banke. To se prometnulo u kreditnu ekspanziju, koja je od 2003. do 2008. svim tranzicijskim zemljama ubrzala razvoj. No, taj je kreditni mjehur puknuo, a zemlje je zahvatila kriza, posebice Hrvatsku. Val stranih investicija više se neće ponoviti. Sve vrijedno je pokupovano.

Dakle, nekontrolirana stihija kretanja kapitala, uz kreditni mjehur i njegov prasak, ekonomski je uzdrmala zemlje primateljice. Hrvatskoj su ostali golemi dugovi i propadanje gospodarstva, pa je njezin današnji BDP na razini sličnoj kao prije 20 ili 30 godina. Sloboda kretanja (konkurentskih) roba ubrzala je propadanje poljoprivrede i industrije, koje su ostale bez državne zaštite. Sloboda kretanja radne snage, pak, pomaže masovnom iseljavanju iz Hrvatske, što će gospodarstvu onemogućiti izvlačenje iz kaljuže.

Koliko dugo ćemo morati čekati da hrvatska politička elita otkrije toplu vodu – da najveće »vrijednosti« mastriške Unije (slobodno tržište, sa slobodom kretanja krapitala, robe i radne snage) nisu nikakve ljudske vrijednosti, nego da je to goli interes kapitala, banaka i kompanija radi povećanja profita? Principe slobodnog tržišta šire najjače kompanije i države, jer to ide u korist velikih i razvijenih, a na štetu manjih i slabih. To ide u prilog najbogatijih, dok većina ljudi siromaši. Otkad je animalno ponašanje, po kojem velike ribe jedu male, postalo ljudska vrijednost, zajednička Europi?

Ako se EU ne preuredi, ako ne ograniči slobodno tržište i ne omogući narodima i njihovim državama da zaštite svoje gospodarstvo, prostor i ljude u skladu s njihovim specifičnim potrebama, osuđena je na propast. To pokazuju ne samo previranja u Mađarskoj i Poljskoj, nego i izlazak Britanije iz EU-a, kao i najavljeni referendumi u Francuskoj, Nizozemskoj, Italiji i drugdje. Treća, mršava godišnjica članstva u EU i 25. obljetnica (narušene) državnosti Hrvatske jesu prilika da i hrvatski političari izvuku glave iz pijeska.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka