Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
24. rujna 2018.
Iza pozornice Branka Podgornika

Komentar Podobni i nepodobni

Podobni i nepodobni
Podobni i nepodobni
Autor:
Objavljeno: 8. lipanj 2018. u 21:08 2018-06-08T21:08:44+02:00

Sudeći prema najavi novog ministra gospodarstva Darka Horvata, u Vladi će doći do zaokreta prema investitorima, za kojima Hrvatska vapi. Pohvalno je njegovo stajalište da vlasti trebaju »investitore tražiti«, a ne »spavati i čekati da sami dođu«. Treba ih »promptno izabrati i stvoriti im okruženje da onoga trenutka kada dođu, budu sretni što su u Hrvatskoj«, tvrdi Horvat.

Nije tajna da Hrvatska ima sve većih nevolja s ulaganjima, jer je nakon 2008. godine odljev stranog kapitala iz Hrvatske postao veći od priljeva. Još je Milanovićeva vlada donijela zakon o strateškim ulaganjma, obvezujući administraciju da svakoj investiciji težoj od 150 milijuna kuna žurno ishodi sve potrebne dozvole kako bi ulagač što prije zakopao lopatu. Plenkovićeva je vlada tu granicu spustila na 75 milijuna kuna, ali pomame ulagača nema – barem na prvi pogled.

Gorka je istina, zapravo, da hrvatske vlade investitore traže tamo gdje ih nema, a zainteresirane odbijaju. Kina, koja je postala zamašnjak euroazijskog i svjetskog gospodarstva, još za Sanaderove vlade bila je spremna uložiti 10 milijardi dolara u razvoj riječke luke, u željeznicu prema Budimpešti i nekoliko industrijskih zona. Vlade su se pravile kao da za ponudu nisu čule, a Kinezi su investicije preusmjerili u luku Pirej te željeznicu prema Beogradu i Budimpešti. Rusija nudi oko dvije milijarde dolara ulaganja u Hrvatsku, ali sudeći prema izjavama ruskog veleposlanika u Zagrebu, nikako ne dobiva odgovor. Plenković je u siječnju otišao u Davos tražiti zapadne investitore, ali rezultate nismo vidjeli.

Hrvatske vlade, očito, investitore dijele na podobne i nepodobne, pod pritiskom saveznika. Logično je da je SAD zainteresiran za što manju ovisnost Hrvatske o Rusiji. Njemačka pak želi ograničiti ulazak Kineza u Europsku uniju, koju smatra vlastitim dvorištem. Ali ti saveznici Hrvatskoj ništa ne nude zauzvrat, osim odricanja, ili kupovanja plina po znatno višoj cijeni od ruskog. Tako Hrvatska, u prepucavanjima iznad njezine glave, ostaje na cjedilu, dok Vlada ne može, ili ne želi snažnije braniti nacionalni interes.

Glavna je nevolja u tome što se u Hrvatskoj ne isplati proizvoditi ni domaćim, niti stranim poduzećima. Stoga nema puno ulagača. Vlada smatra da je problem u sporoj birokraciji i previsokim porezima, ali to nije cijela istina. Hrvatsko gospodarstvo može se ubrzati ne samo smanjivanjem poreza, nego ponajprije »neortodoksnim« mjerama monetarne i fiskalne politike, koje podrazumijevaju bolju suradnju Vlade i središnje banke. No, Vlada i HNB prave se da takve prijedloge hrvatskih ekonomista ne čuju. Iako bi te mjere bile podobne za hrvatsko gospodarstvo, one su nepodobne za interese stranih banaka, a možda i za Europsku komisiju.

Vlada ne želi da se banke i Komisija uzrujavaju, pa se svela samo na čuvanje »financijske stabilnosti« u Hrvatskoj, dok gospodarstvo zaostaje, a ljudi se iseljavaju. Takav odnos izaziva revolt ne samo kod predsjednice Republike, nego i među građanima koji očekuju da interes Hrvatske bude Vladi najvažniji. Jasno je da svaka vlada mora voditi računa o (međunarodnoj) okolini u kojoj djeluje, ali sve ima svoje granice.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka