Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 25° 1
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Komentar Branka Podgornika

blog Opet Perković

foto: arhiva NL
foto: arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 5. kolovoz 2016. u 14:13 2016-08-05T14:13:15+02:00

Franjo Tuđman i HDZ isprva nisu imali iskusnih kadrova za upravljanje državom, pa su morali koristiti znanje onih koji su iz bivšeg sustava prešli na stranu Hrvatske. 

Zbog skorih izbora ni današnji državni blagdan možda neće proći bez međustranačkih razmirica oko povijesti. Tome pridonosi slučaj Perković, koji HDZ i SDP koriste za stranačka nadmetanja. Međutim, osjetljivost tog slučaja pokazuje zašto nijedna stranka na vlasti u posljednjih 26 godina nije pokrenula istragu o zločinima Udbe, niti je suradnike bivših tajnih službi uklonila iz javnog života (lustracija) – osim u predizbornim kampanjama.

Njemačka tu Hrvatskoj nije najbolji primjer. Nakon pada komunizma ujedinjena je Njemačka mogla voditi lustraciju na svom istoku, jer je u zapadnom dijelu imala službe i ljude koji će automatski zamijeniti uklonjene. Hrvatski narod nije imao dvije države, čak ni vlastitu. Franjo Tuđman i HDZ isprva nisu imali iskusnih kadrova za upravljanje državom, pa su morali koristiti znanje onih koji su iz bivšeg sustava prešli na stranu Hrvatske. Osim toga, Hrvatska je doživjela velikosrpsku agresiju, tijekom koje su prebjezi dobili priliku za iskupljenje.

Tuđman je zagovarao politiku povijesnog pomirenja Hrvata, što je bio ispravan put. Narodi mogu izbjeći povijesne sukobe i šizofreniju samo ako se okupe na novom projektu. Bila je to hrvatska država. Sve su vlade znale da bi lustracija otvorila Pandorinu kutiju. Zahvatila bi sve strane, ne samo ljude iz bivšeg sustava, nego i neke zagovornike lustracije. Zna se, naime, da su tajne službe bivše države imale suradnike i među protivnicima sustava, u Katoličkoj crkvi i emigraciji.

Sve zločine, pa i one koje su počinile tajne službe, treba kazniti. No, vlade za to nemaju puno volje, ne samo u Hrvatskoj. To što se njemačko pravosuđe pozabavilo ubojstvom Stjepana Đurekovića nakon 33 godine, ne znači da smo bliže tom cilju. Mediji su već objavljivali da je Josip Perković dva desetljeća surađivao s njemačkom obavještajnom službom BND, osobito u stvaranju tajnih službi neovisne Hrvatske. Upućeni tvrde da je njihova suradnja prije desetak godina prekinuta. Tada se netko u Njemačkoj dosjetio Đurekovića i izvadio ga iz arhiva. Je li suđenje Perkoviću bilo sukob dobra i zla, sukob dviju prijateljskih država, ili je to ponajprije sukob njemačke i hrvatske tajne službe? Kako to da su glavni akteri suđenja, kad je riječ o optuženiku i svjedocima, pripadali i(li) surađivali s jednom ili drugom službom? Zašto su mijenjali iskaze i tabore? Očito, situacija za pravosuđe nije bila jednostavna.

Pitanje je koliko pretjerana politizacija slučaja Perković može biti korisna za Hrvatsku i njezine stranke. Hrvatska je povijesnim pomirenjem uspješno stvorila državu. Za njezinu neovisnost referendumom se izjasnilo oko 90 posto građana. U akciji Oluja, kojom su vraćena okupirana područja, sudjelovali su pristaše svih stranaka, Hrvati i nacionalne manjine. Takvo se zajedništvo u Hrvatskoj ne pamti. Gotovo polovina stanovnika Hrvatske sazrela je nakon stjecanja neovisnosti. Taj naraštaj nema veze s komunizmom, ni Jugoslavijom. Očekuje gospodarski preporod zemlje, koji političari nisu obavili. Mladim ljudima, koji se masovno iseljavaju, političke stranke ne nude ništa novo. Ako se HDZ i SDP nastave baviti Perkovićem i prošlošću, na novim izborima loše će proći. Ishod će biti sličan kao na prošlima.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka