Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 26° 1
Sutra: 26° 26° 1
19. rujna 2018.
Iza pozornice Branka Podgornika

kolumna Novca ima, ali je loše raspoređen

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 23. prosinac 2016. u 17:54 2016-12-23T17:54:02+01:00

Vlada nema pravo žaliti se da tisuće liječnika i ostalih kadrova napušta javni sektor i Hrvatsku, a istodobno uskraćivati im veća primanja

Državni službenici dobili su uoči Božića dobru vijest. Vlada premijera Plenkovića odlučila je 2017. povećati osnovicu njihovih plaća za šest posto. Taj pohvalni potez zasigurno je izazvao kisela lica zagovornicima politike »stezanja remena«. Oni su zabrinuti da će to pruzročiti prevelik manjak u proračunu za iduću godinu. Plaće službenika samo su početak. Sada je logično povećati i plaće prosvjetarima, liječnicima, medicinskim sestrama i ostalima u javnom sektoru, svima kojima je 2009. plaća smanjena zbog krize. Njih ima četvrt milijuna.

Ali razloga protiv rasta plaća nema puno. Gospodarstvo, iako se oporavlja, još se nije vratilo na razinu iz 2008. godine. Raspoloživi dohodak je niži nego prije krize. Vlada i sindikati, međutim, nisu se 2009. sporazumjeli da će se plaće vratiti na staro onda kada se i gospodarstvo vrati na staro, nego kada krene oporavak – koji traje već dvije godine.

Vlada nema pravo žaliti se da tisuće liječnika i ostalih kadrova napušta javni sektor i Hrvatsku, a istodobno uskraćivati im veća primanja. To što su plaće i sigurnost radnog mjesta u privatnom sektoru prosječno niži nego u javnom, također nije izgovor. Logičnije je popraviti i položaj zaposlenih u privatnom sektoru, počevši od povećanja minimalca.

Više plaće, dakako, opteretit će proračun za 2017., ali neće ugroziti očekivani gospodarski rast. Naprotiv, veće plaće pomoći će rastu potrošnje, prodaje i prihoda poduzeća. Podsjetimo, Hrvatska je najveći pad BDP-a (7 posto) doživjela upravo 2009., kad je srezala proračunsku potrošnju, pa i plaće zaposlenih. Oporavak je bio nadomak ruke 2011., kad su Kosoričinoj Vladi prije izbora popustile uzde nad proračunom i kad je ukinula »krizni porez« na plaće. Oni koji upozoravaju da napretka neće biti bez reformi, samo su djelomice u pravu. Reforme daju rezultate na dulji rok, ali nijedna ne može uspjeti ako se istodobno guši potrošnja, kupovna moć ljudi. Treba li tome jačeg dokaza od gospodarske stagnacije u Hrvatskoj i EU-u, koja je prouzročena upravo politikom stezanja remena?

Poslovni krugovi tvrde da će veće plaće potkopati konkurentnost gospodarstva. Sindikatima neprekidno predbacuju da se bore za preraspodjelu kolača, umjesto za veću proizvodnju. I ta je kritika neutemeljena. Već dva desetljeća u Hrvatskoj proizvodnja je zadnja rupa na svirali. Glavna briga politike i poslovnih krugova je preraspodjela dobara. Ona je dovela do rastućih nejednakosti, stvorivši 200 do 300 bogatih obitelji s imovinom većom od 30 milijuna dolara, koje su zajedno »teške« više od 30 milijardi dolara, prema procjeni kuće Wealth-X. Gospodarstvo u prosjeku stoji u mjestu već dva desetljeća, a nakon krize ubrzava se siromašenje većine stanovništva. Novca u Hrvatskoj i svijetu ima više nego ikad, samo je sve lošije raspoređen. Tražiti žrtve od onih koji se neprekidno žrtvuju više nema smisla. Hrvatsko gospodarstvo sada služi manjini, pa političari moraju izvesti reforme da bi počelo služiti svim slojevima, svim ljudima. Uostalom, Isus se nije rodio u kraljevskim odajama, nego u kolibi siromaha.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka