Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 2
Sutra: 12° 12° 2
16. studenoga 2018.
Iza pozornice Branka Podgornika

kolumna Izgubljeni u integracijama

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 22. prosinac 2017. u 21:36 2017-12-22T21:36:42+01:00

Optimisti u Europi vjeruju da se EU-institucije, koje uglavnom rade u korist banaka i korporacija, još mogu popraviti – tako da počnu raditi u korist ljudi. Desne »populističke« stranke smatraju to iluzijom. Do zaokreta upravo dolazi i na radikalnoj ljevici, koju se kod nas obično smatra »anacionalnom«

Bez puno medijske pažnje, Vlada je jučer odlučila napraviti još jedan korak u prenošenju hrvatske suverenosti na tijela Europske unije. Najavila je potpisivanje Fiskalnog pakta, koji će Hrvatima dodatno smanjiti manevarski prostor za upravljanje proračunom i vlastitom državom – jer Vlada i HNB žele postupno prihvatiti euro.

 
Fiskalni pakt iz 2012. zaista nije puka formalnost, kako to želi prikazati Vlada. To je nova verzija europskog Pakta za stabilnost, koja ima za cilj pooštravanje kontrole EU-a nad državama u trošenju proračuna. Smisao svega toga je očuvanje eura, odnosno Europske monetarne unije (eurozone), koja je nakon 2010. došla u egzistencijalnu krizu. Euro je spašen opsežnim tiskanjem novca u Europskoj središnjoj banci, što traje i danas. To je privremeno poboljšalo stanje i zakrpalo duboke pukotine u eurozoni.   

Zna se da su sve monetarne unije u povijesti propadale. Novac bez države dugoročno ne može opstati, kao što ne mogu opstati ni države bez svog novca. Postoje samo dva izlaza: ili raspustiti euro i vratiti državama nacionalne valute, ili euru stvoriti državu, kako bi mogao opstati, i to kroz postupak »što tješnje« integracije, u koji sada ulazi i hrvatska Vlada.

To je put u stvaranje federalne države, ili »sjedinjenih europskih država«, za što se na svoj način zalažu političari Emmanuel Macron, Jean-Claude Juncker i Martin Schultz. Optimisti, naime, vjeruju da će Unija iz sadašnje duboke političke krize izaći snažnija, kao što se to događalo u prošlosti.

Ali Macron, Juncker i Schulz imaju sve manje sljedbenika. Trendovi na Zapadu, nakon Brexita i dolaska Donalda Trumpa, sasvim su suprotni. Narodi žele u što većoj mjeri upravljati sami sobom. Novi trend je afirmacija načela supsidijarnosti, a ne slijepo prenošenje državnih ovlasti na međunarodna tijela, koja nisu demokratski izabrana.

Zbog čega Vlada, zajedno s HDZ-om i SDP-om, gura glavu u pijesak i ne želi vidjeti da se Poljska, Mađarska, Češka, Austrija, Nizozemska, pa čak i Njemačka, hlade prema širenju europskih integracija, veliko je pitanje.

Optimisti u Europi vjeruju da se EU-institucije, koje uglavnom rade u korist banaka i korporacija, još mogu popraviti – tako da počnu raditi u korist ljudi. Desne »populističke« stranke smatraju to iluzijom. Do zaokreta upravo dolazi i na radikalnoj ljevici, koju se kod nas obično smatra »anacionalnom«.

Predstavnici europske krajnje ljevice – poput njemačke Ljevice, španjolskog Podemosa i sličnih stranaka u Francuskoj, Italiji i Portugalu – u studenom su prihvatili Lisabonsku deklaraciju, u kojoj su prvi put otkrili da za Europu imaju i »Plan B«.

Ako ne uspiju prisiliti otuđene institucije EU-a da rade u korist građana i naroda – a to je teško očekivati – te će stranke tražiti raspuštanje eura i EU-a. Tražit će, kažu, vraćanje ekonomskog, monetarnog i fiskalnog suvereniteta u ruke država te obnovu europske suradnje uz reafirmaciju državne suverenosti.

Taj zaokret na krajnjoj ljevici zorno pokazuje koliko matične političke snage u Hrvatskoj zaostaju za događajima i koliko su izgubljene u vremenu i »integracijama«. Problem je što zajedno s njima vrijeme gubi i Hrvatska, a ljudi se iseljavaju.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka