Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 1n
Sutra: 6° 6° 1n
17. studenoga 2018.
Iza pozornice Branka Podgornika

kolumna Ina se vraća, što je s bankama

Ina se vraća, što je s bankama
Ina se vraća, što je s bankama
Autor:
Objavljeno: 13. siječanj 2017. u 20:47 2017-01-13T20:47:56+01:00

To što je francuski Societe Generale nedavno Splitsku banku prodao mađarskom OTP-u, kao i nagađanja da talijanski UniCredit planira Zabu prodati spomenutoj francuskoj banci, političarima u ozbiljnoj državi trebao biti povod za raspravu o tome što će učiniti radi povratka nadzora nad financijskim sustavom, koji je u Hrvatskoj u 90-postotnom stranom vlasništvu.

Vlada premijera Plenkovića obradovala je javnost najavom povratka Ine u državno vlasništvo. Na taj je potez, očito, prisiljena, jer nekadašnja vodeća hrvatska kompanija pod upravom MOL-a sustavno propada već više od desetljeća. Međutim, način na koji se MOL-ov udio u Ini nastoji otkupiti – tako da država proda dio druge kompanije (HEP) – izazvao je ozbiljne razmirice u vladajućoj koaliciji, pa i HDZ-u. To otkriva da je Vlada u taj pothvat ušla nepripremljeno, bez ozbiljne rasprave u političkim krugovima, bez plana o tome što želi sa strateškom hrvatskom kompanijom.

Vlada više ne bi smjela sebi dopustiti da je događaji preteknu, jer Ina neće biti posljednji slučaj nepromišljene, neuspjele privatizacije državne imovine. Što će učiniti bude li neki inozemni vlasnik prodavao banku u Hrvatskoj? To što je francuski Societe Generale nedavno Splitsku banku prodao mađarskom OTP-u, kao i nagađanja da talijanski UniCredit planira Zabu prodati spomenutoj francuskoj banci, političarima u ozbiljnoj državi trebao biti povod za raspravu o tome što će učiniti radi povratka nadzora nad financijskim sustavom, koji je u Hrvatskoj u 90-postotnom stranom vlasništvu.

Pitanje nije isisano iz prsta. To pokazuju primjeri Mađarske i Poljske, u kojima su stranci prije dva desetljeća kupili 70, odnosno 60 posto bankarskog sektora. Obje države objavile su namjeru da više od 50 posto sektora vrate u domaće ruke. Mađarskoj vladi to je uspjelo u proteklim dvjema godinama, kada je kupila MKB od Bayerische Landesbank, kao i dio Erste banke. Poljska je vlada isti cilj postigla ovih dana, kad je putem državnih fondova kupila trećinu banke Pekao, koju je UniCredit prodao kako bi popravio bilancu.

Netko će reći: to je lijepo, ali Hrvatska nema novca. Praznih džepova bile su i Poljska i Mađarska, ali su imale volju riješiti problem, te putem povratka nadzora nad bankama popraviti kreditiranje vlastita gospodarstva. Najprije su jednim rezom osjetno popravile stanje u državnim financijama. Ukinule su drugi mirovinski stup, kojim upravljaju uglavnom banke. Time su srezale javni dug i proračunski deficit. I Hrvatska ima u drugom stupu više od 82 milijarde kuna, a dodatnih pet milijardi svake godine odlazi na račune banaka, umjesto u državni proračun. No, u Hrvatskoj je vraćanje tih milijardi u državni proračun zabranjena tema, jer se političari ne žele zamjeriti bankama. Za razliku od poljskih i mađarskih, hrvatskim političarima lakše je u krizi udariti po vlastitim građanima i stezati im remen, nego ukloniti drugi mirovinski stup – koji je najveći generator zaduživanja Hrvatske u posljednjih 15 godina, pa i razlog za prodavanje državne imovine.

Drugim riječima, Europsku uniju zahvaćaju duboke promjene. Nakon 2008. godine bankarski se kapital više ne izvozi, nego se povlači u nacionalne granice. Unija više ne ide prema integraciji, nego u suprotnom smjeru – željela to Hrvatska ili ne. U tim povijesnim okolnostima vlast i oporba trebale bi napraviti »plan B«, te ozbiljno razmisliti kako da Hrvatska vraća kontrolu nad vlastitim gospodarstvom i financijskim sustavom – da je nemili događaji poput Ine opet ne zateknu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka