Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. studenoga 2019.
Iza pozornice

BRANKO PODGORNIK Što ga premijer više hvali, to je euro nepopularniji

Foto Reuters
Foto Reuters
Autor:
Objavljeno: 8. ožujak 2019. u 16:44 2019-03-08T16:44:08+01:00

Premijer i guverner HNB-a zaboravili su reći građanima da se euro – koji je uveden prije 20 godina – već deset godina nalazi u krizi, otvorenoj ili latentnoj, iz koje ni danas nije izašao. Nisu im rekli da  je euro proizveo ekonomske neravnoteže na štetu slabije razvijenih zemalja, u korist bogate Njemačke i Nizozemske

Građani s nevjericom slušaju premijera koji im tvrdi da će kava poskupjeti samo dvije lipe kada Hrvatska prihvati euro. Tom smiješnom usporedbom Andrej Plenković – koji poput većine dosadašnjih hrvatskih premijera nije ekonomist, nego pravnik – želi umiriti građane koji se masovno boje da će uvođenje eura dovesti do povećanja cijena.

Premijerova je nervoza razumljiva. Oko 56 posto Hrvata protivi se uvođenju eura, prema istraživanju Eurobarometra. Osim toga, čak 63 posto građana smatra da će euro biti štetan za njih i za Hrvatsku, prema istraživanju naručenom iz Ministarstva vanjskih poslova.

Nevolja je što je Plenkovićeva tvrdnja u sukobu s neugodnom stvarnošću koju su proživjele brojne članice Unije nakon odricanja od valute, a u sukobu je i s ekonomskom logikom. Premijer i guverner HNB-a zaboravili su reći građanima da se euro – koji je uveden prije 20 godina – već deset godina nalazi u krizi, otvorenoj ili latentnoj, iz koje ni danas nije izašao. Nisu im rekli da je euro proizveo ekonomske neravnoteže na štetu slabije razvijenih zemalja, u korist bogate Njemačke i Nizozemske, što potiče sve jače političke sukobe između sjevera i juga EU-a.

Isprva se činilo da su koristi od uvođenja eura goleme. U mediteranskim zemljama cijene su skočile, a s njima i plaće. Grcima, Talijanima i Španjolcima činilo se kao da su se preko noći približili njemačkom životnom standardu. O tome su naširoko govorili brojni stručnjaci, a među njima bivši direktor minhenskog instituta IFO, Hans-Werner Sinn, koji je 2015. na predavanju u Zagrebu upozorio vodstvo HDZ-a da su mediteranske zemlje, upravo zbog toga skoka cijena, izgubile konkurentnost. Zbog gubitka konkurentnosti, pak, počeli su im slabiti gospodarstvo i izvoz, a rasti uvoz. Kako su kamate u mediteranskim zemljama preko noći pale na niske njemačke razine, države, građani i poduzeća počeli su se masovno zaduživati i živjeti iznad mogućnosti. Kad je izbila kriza iz 2008., Grčka i Italija došle su na rub bankrota.

Rast plaća i ostalih cijena može se opravdati ako se temelji na rastu produktivnosti gospodarstva, ali toga u mediteranskim državama nije bilo. Njihov skok nakon uvođenja eura nije imao ekonomsku podlogu. Stoga, kad je izbila kriza, prezadužene države morale su kresati potrošnju i vraćati stvari na početak, u prošlost, kao u nekom vremeplovu. Kako nisu imale nacionalnu valutu i mogućnost njezine devalvacije, morale su devalvirati svaku cijenu zasebno, uključujući i plaće. Tako je većina članica eurozone, nakon godina banketa, spala na neprekidno stezanje remena i smanjivanje kojekakvih deficita.

»Mi zapravo uništavamo domaću potražnju putem fiskalne konsolidacije«, priznao je nekadašnji talijanski premijer Mario Monti na CNN-u, misleći na prisilno smanjivanje plaća i javne potrošnje u zemlji. Ekonomski slabije članice eurozone doživjele su sudbinu Ikara koji se previše približio suncu, odnosno njemačkom standardu.

Hans-Werner Sinn je vodstvu HDZ-a rekao da zemljama poput Italije, bez svoje valute i bez mogućnosti devalvacije, u krizi ne ostaje drugo nego snižavati plaće – ili čekati da u slabije razvijenim srednjoeuropskim zemljama snažno porastu plaće i da tako učine južnu Europu ponovno konkurentnom. Drugim riječima, Italija i Grčka danas trebaju stajati u mjestu dok god ih slabije razvijeni ne prestignu. To se u stvarnosti i događa, jer je gospodarstvo Italije spalo na razinu prije 20 godina, a u Grčkoj je nakon 2008. palo 25 posto. Najbrže se razvijaju srednjoeuropske članice EU-a koje rabe vlastitu valutu.

Premijer i guverner uvjeravaju nas da Hrvatska s eurom neće proći poput Grčke i Italije. Oni vjerojatno polaze od pretpostavke da se Hrvatska već barem dva desetljeća ponaša kao da je u eurozoni – kako je to uočio Sinn – jer je kunu razmjerno čvrsto vezala uz euro. Polaze od toga da je Hrvatska već proživjela neumjereni cjenovni skok i gubitak konkurentnosti, pa više neće smjeti bitno povećavati plaće i ostale cijene, u odnosu na razvijene.

Međutim, stvar je u tome što svaki gospodarski napredak podrazumijeva rast plaća i cijena. To je jedini način da slabije zemlje dostignu razvijenije od sebe i njihov životni standard – naravno, na temelju rasta produktivnosti. Tvrdnja da neće biti bitnog rasta cijena nakon uvođenja eura, znači da će Hrvatska izgubiti pravo na gospodarski razvoj i na smanjivanje razlika prema razvijenima. To znači da bi Hrvatska nakon ulaska u eurozonu ostala zabetonirana tamo gdje je sada, uz nastavak masovnog iseljavanja iz zemlje.

Ukratko, priča o kavi koja će navodno poskupjeti samo dvije lipe pokazuje da vladajući krugovi, konkretno premijer i guverner, nemaju uvjerljivih argumenata u prilog tvrdnji da Hrvatska mora požuriti u eurozonu. Takvim šupljim pričama Vlada i HNB prikrivaju razorne ekonomske i sistemske posljedice koje će Hrvatsku pogoditi nakon gubitka kune i mogućnosti da je koriste za potrebe vlastita gospodarstva. Nije čudno da premijer i guverner gube vjerodostojnost u narodu. Što ga više zagovaraju, to je i euro nepopularniji.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.