Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
26. rujna 2018.
IZA POZORNICE

kolumna BRANKO PODGORNIK Neželjena djeca iz Italije naplaćuju očevima račune

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 16. kolovoz 2018. u 21:39 2018-08-16T21:39:06+02:00

Nije pretjerano reći da će katastrofa u Genovi, u kojoj je rušenje vijadukta usmrtilo više od 40 ljudi, pridonijeti dubokim promjenama u politici Italije i Europske unije. Novoj talijanskoj vladi bit će to dodatni razlog za napad na dugogodišnju europsku politiku okrutne štednje, koju smatra promašenom i štetnom ne samo za gospodarstvo Italije, već i za njezinu sigurnost. Nema sumnje da će Rim najesen predložiti povećanje proračunskih izdataka za iduću godinu, posebno za obnovu infrastrukture. To će dovesti do sukoba Rima s Europskom komisijom i Njemačkom – koje su čuvari politike štednje – te do novih podjela u Uniji.

Ne ulazeći u tehničke razloge za rušenje vijadukta u Genovi, valja imati na umu da je sagrađen tijekom talijanskoga gospodarskog preporoda 1960-ih godina i da je stariji od pola stoljeća. Italija, koja u posljednja dva desetljeća ekonomski stoji u mjestu, puna je stare i zapuštene infrastrukture. Lani se srušio nadvožnjak kod Ancone, a prije dvije godine i onaj na prometnici između Milana i Leccea, što je usmrtilo troje ljudi.

Potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini već je najavio opsežan pregled infrastrukture, obećavajući »trošenje potrebnog novca« na njezinu obnovu, na regulaciju rijeka, sanaciju posljedica klizanja tla i klimatskih promjena. »Nitko nas neće spriječiti da to učinimo«, tvrdi Salvini. Želi reći da se nova talijanska vlada razlikuje od prethodnih, koje se nisu usudile značajno povećati državne investicije, jer bi ih Bruxelles i Berlin povukli za uši te optužili da su prekršile pravilo prema kojem proračunski manjak ne smije biti veći od tri posto BDP-a.
Salvini, kao najutjecajniji član vlade, dao je do znanja da će Italija ignorirati pravilo »tri posto« – što je gotovo neizbježno. Naime, vlada planira smanjiti poreze gospodarstvu, a istodobno utrošiti više novca ne samo za investicije nego i za uvođenje minimalne »građanske plaće« od 780 eura za pet milijuna najsiromašnijih Talijana. Promatrači se boje da će povećanje proračunskog deficita u Italiji s vremenom potaknuti rast kamata na talijanski javni dug te uzdrmati financijsku stabilnost cijele eurozone, koja je već poljuljana nevoljama iz Turske.
U otkazivanju poslušnosti prema EU institucijama talijanska vlada već je napravila prve korake. Rim se neskriveno zauzima za ukidanje sankcija Rusiji, a pogled upire i prema Kini, s kojom želi zajedničke projekte u infrastrukturi. Usto, premijer Giuseppe Conte nedavno je posjetio Washington i predsjednika Donalda Trumpa, gdje su dvojica donedavnih političkih autsajdera, kako ih je opisao Trump, dogovorila stvaranje političke osovine između SAD-a i Italije. Njemački Die Welt tu je osovinu ljutito opisao kao potez »protiv osovine Berlin-Pariz«, kao stvaranje »partnerstva protiv dominacije Njemačke i Francuske, Angele Merkel i Emmanuela Macrona«.

Zaista, osovina Njemačke i Francuske u EU-u sve više slabi. Predsjedniku Macronu naglo pada popularnost, a kancelarka Merkel gubi utjecaj na ostale članice Unije, jer je ne slušaju ni njezini koalicijski partneri u Njemačkoj. Dodatna opasnost za jedinstvo Unije upravo je Italija, koja je treća članica po ekonomskoj snazi, a može blokirati namjere dviju najjačih članica i potkopati autoritet europskih institucija.

Međutim, europske institucije, na koje najveći utjecaj ipak ima Njemačka, vjerojatno doživljavaju sudbinu kakvu su i zaslužile – zbog dugogodišnje nakazne politike štednje. Ta je politika stezala remen stanovništvu, a nije imala nikakve ekonomske logike osim da prezadužene zemlje natjera na redovito vraćanje kredita i da omogući preživljavanje eura. Katastrofalni rezultati te politike najočitiji su u Grčkoj, koja se osam godina ne može izvući iz ekonomske depresije, najdulje u povijesti Zapada. Italija pak stagnira već dva desetljeća, otkako je počela ulaziti u eurozonu. Mnogi su već primijetili da je politika okrutne štednje destabilizirala Uniju i potaknula širenje »populističkih« pokreta. Očevi te promašene politike, kako rekosmo, nalaze se ponajprije u Bruxellesu i Berlinu. »Populisti« su njihova neželjena djeca koja im danas dolaze na naplatu računa.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka