Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. listopada 2019.
Iza pozornice

kolumna BRANKO PODGORNIK Naša je poljoprivreda manje zaštićena od drugih

BRANKO PODGORNIK Naša je poljoprivreda manje zaštićena od drugih
BRANKO PODGORNIK Naša je poljoprivreda manje zaštićena od drugih
Autor:
Objavljeno: 4. listopad 2018. u 21:01 2018-10-04T21:01:54+02:00

Udruge poljoprivrednika i Hrvatska gospodarska komora svako malo povlače zvono na uzbunu, jer sve više jedemo uvoznu hranu. Prema najnovijoj statistici, Hrvatska svojim izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda pokriva samo 60 posto njihovog uvoza. Unatoč zapomaganjima domaćih proizvođača i neprekidnim obećanjima ministara poljoprivrede da će poduzeti korake za poboljšanje, već dva desetljeća stvari se ne popravljaju. Hrvatska poljoprivreda nastavlja propadati. Trećina nekadašnjih oranica u državi zarasla je u korov, ambroziju i šumu, a ljudi iz hrvatske žitnice masovno se iseljavaju.

Začuđujuć je podatak Komore da Hrvatska danas izvozi žive svinje, dok je svinjetina postala glavni uvozni prehrambeni proizvod. Nakon svinjetine, najviše uvozimo kruh i pekarske proizvode, prema podacima Komore. Hrvatski ministri poljoprivrede izgledaju poput vatrogasaca koji šalicom vode nastoje gasiti požar.
Ne može se reći da hrvatske vlade ne pomažu poljoprivredi. Nastoje to činiti strožim propisima o kvaliteti proizvoda. Prema izračunima stručnjaka Ekonomskog instituta, država je samo od 2004. do 2015. godine dodijelila poljoprivredi čak 36 milijardi kuna subvencija. Međutim, poljoprivredna proizvodnja istodobno se srozala za 17 posto.
Ako subvencije dovoljno ne pomažu, očito je da zec leži u drugom grmu. Komentatori godinama tvrde da hrvatska poljoprivreda zaostaje zato što su mnogi naši posjedi i proizvođači usitnjeni, neorganizirani, tehnološki zaostali i slično. Preporučuju veće korištenje novca iz europskih fondova te bolju organizaciju otkupa i prodaje domaćih proizvoda, jer (strani) trgovački lanci nisu za njih jako zainteresirani.

Međutim, većina analitičara ipak ne iznosi punu istinu. Hrvatski poljoprivrednici slabije su zaštićeni od konkurenata u većini zemalja. Države svoju proizvodnju štite ne samo subvencijama – izravnim i prikrivenim. Čine to i zaštitnim carinama, tečajem nacionalne valute, kao i jeftinim bankovim kreditima. Istina, otkako je Hrvatska ušla u EU i na jedinstveno europsko tržište, morala je ukinuti carine. Međutim, pitanje je što je sprječava da tečaj nacionalne valute koristi kao sredstvo za snižavanje cijene vlastitih proizvoda u odnosu na inozemne, kao što to godinama uspješno čine Poljska, Mađarska, ili Rumunjska. Redovita deprecijacija zlota, primjerice, pomogla je poljskim proizvođačima da njihova hrana bude oko 40 posto jeftinija od europskog prosjeka. Poljska proizvodnja snažno napreduje, jer njezinoj konkurentnosti pomažu ne samo državne i europske subvencije, nego i bankari na čelu s poljskom središnjim bankom.
S druge strane, Hrvatska narodna banka ide u suprotnom smjeru. Još od 1994. godine HNB vodi politiku relativnog jačanja kune u odnosu na druge valute. Istina, nominalna vrijednost kune prema valutama glavnih hrvatskih trgovinskih partnera ostala je gotovo ista, bilo da je riječ o nekadašnjoj njemačkoj marki ili euru. Međutim, cijene u Hrvatskoj u istom razdoblju, prema podacima DZS-a, skočile su najmanje 80 posto, više nego u zemljama s kojima najviše trgujemo. To znači da kuna cijelo vrijeme efektivno jača u odnosu na euro, a hrvatski proizvodi postaju sve skuplji u odnosu na strane.

Takvu politiku HNB-a – koja neizravno pomaže i subvencionira stranu poljoprivredu i industriju – već četvrt stoljeća složno podupiru sve dosadašnje vlade i gotovo svi saborski zastupnici. Hrvatskim poljoprivrednim i ostalim proizvođačima sve manje se isplati proizvoditi, jer su ostali jeftiniji od njih. Zbog sustavne aprecijacije kune oni doživljavaju gubitke koje ni najveće državne subvencije više ne mogu pokrivati.
Dodamo li tome paprene kamate na kredite, koje »naše« banke zaračunavaju poljoprivrednicima, ne treba se čuditi što su mnogi od njih propali. Nitko ne traži od HNB-a da devalvira kunu, jer to ne bi bilo uputno. HNB bi trebao prestati s relativnim jačanjem kune te povesti računa ne samo o interesu banaka i dužnika, već i proizvođača. Ukratko, Banski dvori nisu potrošili sve alate za podršku poljoprivredi, ali najviše mogućnosti za pomoć imaju HNB i banke. Vjerovati da poljoprivreda može stati na noge polovičnim mjerama i bez pomoći bankara, obična je iluzija.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.