Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. studenoga 2019.
Iza pozornice

kolumna BRANKO PODGORNIK Najbogatiji plaćaju najmanje poreze

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 13. rujan 2019. u 18:29 2019-09-13T18:29:35+02:00

Ljudi od kompanija očekuju ulaganja u gospodarstvo i radna mjesta, a one sve više energije ulažu u skrivanje profita i izbjegavanje poreza, na štetu država i građana. Uloga Europske komisije, koja ohrabruje nacionalne vlade na uvođenje digitalnog poreza, svakako je pionirska i povijesna. Međutim, put do učinkovitijeg oporezivanja velikih kompanija zasigurno će biti trnovit i spor

Što god mislili o porezima, poznato je da države bez njih ne mogu djelovati. Bez proračunskih prihoda ne mogu organizirati život ljudi na svom teritoriju, voditi socijalnu i ekonomsku politiku, omogućiti mirovine, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, unutarnju i vanjsku sigurnost te slične funkcije. Također je poznato da poreze trebaju plaćati gotovo svi - ali ovisno o svojoj ekonomskoj snazi. Upravo tu je posljednjih desetljeća nastao problem.

Najbogatiji plaćaju sve manje poreze. Države tako porezni teret sve više prebacuju na leđa cijelog stanovništva i siromašnih, putem rastućeg PDV-a. I poduzećima se posvuda smanjuju porezi, što ne mora biti loše. Međutim, nevolja je u tome što najvećim multinacionalnim kompanijama to nije dovoljno. One nastoje zaobići čak i plaćanje niskih poreza, kako bi profite sačuvale isključivo za svoje vlasnike.

Stoga je za svaku pohvalu namjera Europske komisije u novom mandatu da nastavi zauzimanje za uvođenje digitalnog poreza, koji bi pogodio tehnološke divove poput Googlea, Amazona, Facebooka ili Applea. Za taj posao, među ostalima, bit će zadužena potpredsjednica Komisije Margrethe Vestager, koja je u prošlom mandatu, kao povjerenica za tržišno natjecanje, Appleu nametnula kaznu od čak 14 milijardi eura, zbog izbjegavanja plaćanja poreza u Irskoj.

Jasno je da Vestager neće imati lagan posao. U prošlom mandatu Komisije, uvođenje digitalnog poreza već su blokirale neke članice Unije, poput Irske, Švedske, Finske i Danske. No, nova predsjednica Komisije Ursula von der Leyen nije bacila koplje u trnje. Europske institucije, naime, moraju opravdati svoje postojanje te štititi ljude i narode od multinacionalnih kompanija, koje sve češće zloupotrebljavaju svoj položaj na tržištu.

Najveći poticaj za oporezivanje tehnoloških divova stigao je iz Francuske, koja je u srpnju uvela digitalni porez od 3 posto na prihode internetskih kompanija u toj zemlji - ako su njihovi prihodi veći od 25 milijuna eura i ako iznose barem 750 milijuna eura na globalnoj razini. Mnogi su vjerovali da Pariz taj porez neće uvesti, zbog inicijalnog protivljenja američkih vlasti, budući da je riječ uglavnom o kompanijama iz SAD-a. Međutim, Pariz je u tome ustrajao i ljetos postigao kompromis s Washingtonom. Tako je počeo jače oporezovati one koji plivaju u novcu, umjesto da steže remen običnim građanima.

Cilj je Francuske, a slično želi i Europska komisija, da se dogovor o nacionalnom oporezivanju digitalnih kompanija postigne na međunarodnoj razini, ponajprije među najjačim državama iz skupine G7. Pariz i Bruxelles očekuju da će isti dogovor postići i 36 najrazvijenijih država iz Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Međutim, kako stvari sada stoje, taj dogovor ne može se očekivati prije kraja iduće godine.

Nevolja je u tome što vlade europskih država ne mogu čekati i odgađati pojačano oporezivanje multinacionalnih kompanija. Firme sve više zloupotrebljavaju slobodu kretanja kapitala preko nacionalnih granica. O tome svjedoči najnovije istraživanje Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji je zajedno sa Sveučilištem u Kopenhagenu utvrdio da gotovo 40 posto svih izravnih investicija u svijetu zapravo čine fantomske investicije, što je maska pod kojom kompanije izbjegavaju poreze.

Konkretnije, od 40.000 milijardi dolara izravnih stranih investicija, njih 15.000 milijardi odnosi se na fantomska ulaganja, na financijski inženjering putem fiktivnih kompanija u poreznim oazama. Čak polovinu tih fantomskih investicija primaju Luksemburg i Nizozemska, a ostatak odlazi u Hong Kong, Britanske Djevičanske i Otoke, Bermudu, Singapur, Kajmanske Otoke, Švicarsku, Irsku, Mauricijus i slične porezne oaze.

Kada se čak i jedan MMF - kojeg se godinama opravdano kritizira da štiti interese kapitala - latio istraživanja koje otkriva zloupotrebe multinacionalnih kompanija, očito je da su stvari prevršile mjeru. Izbjegavanje poreza više nije sporedna pojava, već je postalo sustavno ponašanje međunarodnih kompanija. Očito je da su multinacionalke počele potkopavati sam kapitalizam te kompromitirati jednu od dogmi slobodnog tržišta, a to je već spomenuta sloboda kretanja kapitala preko nacionalnih granica. Ljudi od kompanija očekuju ulaganja u gospodarstvo i radna mjesta, a one sve više energije ulažu u skrivanje profita i izbjegavanje poreza, na štetu država i njihovih građana.

U tom sklopu, uloga Europske komisije, koja ohrabruje nacionalne vlade na uvođenje digitalnog poreza, svakako je pionirska i povijesna. Međutim, put do učinkovitijeg oporezivanja velikih kompanija zasigurno će biti trnovit i spor. U globaliziranom svijetu, u kojem su i problemi postali globalni, najvažnije je osigurati međunarodnu suradnju - koje danas nema dovoljno.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.