Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 3
Sutra: 14° 14° 3
25. travnja 2019.
Iza pozornice

kolumna BRANKO PODGORNIK Ide li Velika Britanija u socijalizam?

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 27. rujan 2018. u 22:11 2018-09-27T22:11:57+02:00

Dok se Velika Britanija u dramatičnim okolnostima priprema za (naprasni) izlazak iz Europske unije, njezini političari gorljivo traže načine za preobrazbu te zemlje – za novo doba koje se pomalja u raspadu postojećeg europskog i međunarodnog poretka. Laburisti, koji doživljavaju političku renesansu pod vodstvom Jeremyja Corbyna, neskriveno najavljuju preobrazbu Britanije u »socijalističko društvo«. Ta će preobrazba, kažu, omogućiti Britaniji da od gospodarstva koristi imaju svi, a ne samo manjina, koju često nazivaju »jedan posto«.
Da su Britaniji potrebne duboke promjene, uočila je i konzervativna premijerka Theresa May, kada je u lipnju 2016. uočila da su upravo rastuće socijalne, regionalne i ostale razlike u zemlji bile glavni razlog koji je narod naveo na referendumsko izjašnjavanje za brexit. Tada je i rekla da Britaniju treba graditi »u korist svih, a ne manjine«. U suprotnom, dodao je guverner britanske središnje banke Mark Carney, »ljudi će okrenuti leđa kapitalizmu«, jer ih muče »niske plaće, nesigurno zaposlenje, korporacije bez država i izrazite nedjenakosti«, koje su došle zajedno s globalizacijom. Međutim, premijerka May ubrzo je ustuknula. Banke i korporacije pružile su silan otpor nagovještaju bilo kakvih promjena. Popularnost konzervativaca istodobno je počela padati.
Tigra je u međuvremenu zajahao Corbyn, zatraživši »radikalne promjene« u sustavu. Laburisti neskriveno žele rehabilitaciju uloge države, ne samo u gospodarstvu, nego u smanjivanju socijalnih i regionalnih nejednakosti, te u poticanju razvoja vrhunske tehnologije. Ovih dana najavili su ponovnu nacionalizaciju željeznica, vodovoda, energetike i pošte, kao i reindustrijalizaciju zemlje. Laburisti kane trećinu nadzornih odbora poduzeća popuniti predstavnicima radnika. U svim tvrtkama s više od 250 zaposlenih radnici će kolektivno dobiti jedan do deset posto dionica firme, što će njihove godišnje dohotke povećati za prosječnih 500 funti.

Zanimljivo jest da oko 60 posto britanske javnosti podupire ponovnu nacionalizaciju željeznica, vodovoda, energije i pošte, koje su britanske vlade privatizirale u posljednjih četvrt stoljeća. Vlade su tvrdile da će ti sektori tako postati učinkovitiji, a država ih neće subvencionirati. Međutim, privatne kompanije na tome su debelo zarađivale, usluge su poskupjele, a njihova je razina najčešće pala. Sve se prelomilo preko leđa građana, pišu britanski mediji. Brojne željezničke linije su zatvorene, vlakovi kasne, putnici plaćaju najvišu cijenu prijevoza u Europi, a vladine subvencije željeznicama danas u veće nego u doba kada su bile državne. Laburisti kane preispitati i ostala javno-privatna partnerstva, koja su se pokazala promašajem.
Najavljeni duboki lomovi naišli su na žestoke kritike poslovnih krugova i konzervativaca, koji tvrde da će laburisti zaustaviti gospodarstvo i izazvati recesiju. Međutim, zagovornici radikalnih poteza upozoravaju da je izlaz iz recesije – do koje će doći i bez laburista na vlasti – moguć upravo pojačanom državnom intervencijom u gospodarstvo. Corbyn smatra da treba »radikalno promijeniti« sustav koji je sada namješten u korist banaka i velikih korporacija, a ne u javnu korist. Njegov ministar financija u sjeni, John McDonnell, otvoreno zagovara socijalizam, a poslodavcima je rekao da im nema što kriti: »Dobit ćete pošten povrat (profit), ali mi više nećemo biti perušani«.

Naravno, sve to dogodit će se ako laburisti dobiju izbore, koji mogu biti i prijevremeni. Sada imaju potporu veću od 40 posto javnosti i nastavljaju rasti. Čak i ako ne dobiju izbore odmah, nego u nekoj sljedećoj prilici, ostaje činjenica da je Brexit otvorio povijesne promjene u Britaniji, Europi i svijetu, te da je britanska ljevica našla novi put i novog konja za utrku. Laburisti raskidaju s »trećim putem« Tonyja Blaira, koji je bio lijeva varijanta tačerizma. Istodobno, njihovi europski kolege, socijaldemokrati, masovno propadaju. Izgubljeni su u bespućima (neo)liberalizma, srasli s interesima financijskog i korporativnog sektora, pa ne žele više od kozmetičkih promjena u sustavu. Slično je i s hrvatskim socijaldemokratima, koji misle da je problem samo u čovjeku koji ih vodi, a ne u tome što su se udaljili od vlastitog naroda.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Festival samoniklog bilja
KRŠAN, 27. i 28. travnja

Festival samoniklog bilja