Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: -1° 1n
Sutra: -1° -1° 1n
16. prosinca 2018.
Iza pozornice

kolumna BRANKO PODGORNIK Euro izazvao nove pukotine u Uniji

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 6. prosinac 2018. u 22:35 2018-12-06T22:35:45+01:00

Ili ćemo napraviti proračun eurozone, ili eura više neće biti, zavapio je nedavno francuski ministar financija Bruno Le Maire u razgovoru za Handelsblatt, nastojeći uvjeriti Nijemce da će u sljedećoj financijskog krizi u Europi morati davati više novca za solidarnost sa slabijim zemljama koje padnu u gospodarske nevolje. Čini se da njegov vapaj Nijemci nisu uslišali, a ni ostale bogate zemlje Europske unije ne žele dodatno otvoriti novčanik za solidarnost.

To se vidjelo početkom tjedna, kada ministri financija 19 članica eurozone, ni nakon maratonskog zasjedanja, nisu uspjeli napraviti bitan napredak u stvaranju obrambenih mehanizama koji bi Europskoj monetarnoj uniji omogućili uspješniju borbu protiv mogućeg financijskog i gospodarskog sloma.

Primjerice, bankovna unija ostat će i dalje nedovršena, bez zajedničkog osiguranja depozita. To znači da banke u pojedinim zemljama neće imati potrebnu europsku solidarnost ako posrnu, što povećava mogućnost prenošenja nevolja iz jedne u drugu, poput zaraze, neovisno o granicama država. Istina, ministri financija poduprli su stvaranje zajedničkog proračuna eurozone, ali samo formalno, jer se razilaze oko njegovog smisla i pitanja tko će financirati.

To ne sluti na dobro. Francuski i njemački utemeljitelji eura, zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, proteklih su godina upozorili da euro neće preživjeti iduću krizu ako se monetarna unija ne reformira i ako ne počne dobivati elemente zajedničke europske države. Međutim, upravo sudbina tog proračuna slikovito pokazuje da razvoj događaja ide u suprotnom smjeru. Francuski prijedlog za reformu eurozone potaknuo je nove pukotine u Uniji te stvorio Macronu žestoke protivnike, koji su najprije razvodnili ideju o proračunu, a potom ga pretvorili u suvišnu stvar.

Macron je zamislio da će zasebni proračun 19 članica eurozone raspologati s nekoliko stotina milijardi eura, ili s »nekoliko postotaka« njihovog BDP-a. To je daleko više od postojećeg proračuna EU-a, koji ima veličinu jednog postotka europskog BDP-a (150 milijardi eura). Međutim, zbog silovitog otpora Nizozemske i devet nordijskih, baltičkih te ostalih sjevernih članica, koje su se početkom godine udružile u klub s nadimkom Hanzeatski savez, od proračuna eurozone ostale su samo deklaracije na papiru. One »nisu uvjerene« da je takav proračun uopće potreban, kako kaže nizozemski ministar financija Wopke Hoekstra.

Posebnu ulogu u razvodnjavanju ideje imala je i njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je u pregovorima s Macronom uspjela potkopati samostalnost proračuna eurozone i prebaciti ga u lonac postojećeg proračuna EU-a, koji će zbog odlaska Britanije biti siromašniji. Štoviše, Merkel je uspjela prenamijeniti i cilj proračuna. On neće davati proračunsku pomoć zemljama koje padnu u nevolje, kako je zamislio Macron, nego će podupirati »konkurentnost i konvergenciju«. Drugim riječima, novi proračun eurozone trebao bi obavljati posao kojeg već obavljaju Europska investicijska banka i europski strukturni fondovi za manje razvijene članice. Mnogi se stoga pitaju zašto bi se umnožavale institucije. Bez odgovora je ostalo i pitanje koliko će novca imati novi proračun i tko će ga davati.

Euro dočekuje nevolje nezaštićenih bokova. Optimisti iz europskog instituta Bruegel vjeruju da će članice EU-a, kad im zagusti, brzo stvoriti premosnice za krizu i za očuvanje eura od propasti, kao što su ih našle tijekom krize 2012. godine. Međutim, realisti upozoravaju da su se stvari u EU duboko promijenile. Sustav eura i politika proračunske štednje, uz stezanje remena stanovništvu, koji su uvedeni upravo zbog spašavanja zajedničke valute, potaknuli su teške socijalne posljedice i nove političke pokrete u Europi. Na scenu dolaze neki novi klinci. Sve osamljeniji zagovornik jačanja EU-a, Emmanuel Macron, gubi legitimitet kod kuće i inozemstvu pod pritiskom masovnih francuskih socijalnih prosvjeda nezapamćenih od 1968. godine. Angela Merkel, pak, polako odlazi s političke pozornice uz slatke proeuropske govore kako bi udobrovoljila Macrona i sačuvala mu obraz, dok iza scene podupire članice Hanzeatskog saveza, koje glasno govore ono što i službeni Berlin misli.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka