Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
22. studenoga 2019.
Iza pozornice

kolumna BRANKO PODGORNIK Ako može Italija, može i Hrvatska

Snimio Damir ŠKOMRLJ
Snimio Damir ŠKOMRLJ
Autor:
Objavljeno: 23. ožujak 2019. u 17:45 2019-03-23T17:45:25+01:00

Iako se Kinezi već desetak godina zanimaju za proširenje kapaciteta riječke luke i za gradnju nizinske željeznice prema srednjoj Europi, očito je da naši susjedi bolje koriste svoj prometni položaj i svoje luke – čak i Grčka putem Pireja. Stoga je pohvalna inicijativa iz riječke luke da se napravi zaokret i u suradnji s kineskim ulagačima osigura bolja budućnost za Rijeku i  Hrvatsku

Poduzetnije susjedne države već godinama neizravno upozoravaju zaspale hrvatske vlade da zanemaruju riječku luku, te da strateški prometni položaj Hrvatske propuštaju iskoristiti za brži gospodarski napredak zemlje.

Dok se luka u Kopru nastavlja širiti, najnovije upozorenje stiglo je jučer iz Italije koja je potpisala velike gospodarske ugovore s Kinom, u sklopu kojih se predviđa i razvoj luka Trst i Genova, kao ulaznih vrata za kinesku robu u Europu.

Unatoč tome što se Kinezi već desetak godina zanimaju za proširenje kapaciteta riječke luke i za gradnju nizinske željeznice prema srednjoj Europi, očito je da naši susjedi bolje koriste svoj prometni položaj i svoje luke – čak i Grčka putem Pireja. Stoga je pohvalna inicijativa iz riječke luke da se na tom polju napravi zaokret i da se u suradnji s potencijalnim kineskim ulagačima osigura bolja budućnost za Rijeku i za Hrvatsku.

Taj zaokret može se zahvaliti ponajprije vladi Andreja Plenkovića, koji je u studenome posjetio Kinu te dogovorio širenje gospodarske suradnje dviju zemalja. Da razvoj riječke luke ima potporu Vlade, potvrđuje siječanjski posjet ministra Olega Butkovića Pekingu. Tamo je razmatrao mogućnosti kineskih ulaganja, vjerojatno na temelju koncesija, ne samo u Luku Rijeka, nego i u gradnju željeznice prema Mađarskoj, bez koje se uspon riječke luke ne može ni zamisliti. Za razliku od dosadašnih vlada, koje su deset godina samo primale kineske delegacije i javno šutjele o njihovim ponudama, Plenkovićeva ekipa napravila je korak dalje te počela razrađivati poslove s Kinom na sastancima na međudržavnoj razini.

Prema obaviještenim izvorima, hrvatski poslovi s Kinom na razvoju riječke luke, nizinske željeznice i na gradnji industrijskih zona – vrijednost kojih se procjenjivala na 10 milijardi dolara – dosad su propadali zbog žestokog pritiska iz Berlina i Europske unije na Zagreb. Njemačke i nizozemske luke, primjerice, boje se mogućnosti da se teret iz Kine u Europu preusmjeri na Mediteran. Nema sumnje da planove za riječku luku ni sada neće biti lako ostvariti, jer velike zemlje EU-a žele ograničiti priljev kineskih inevsticija u Europu, što potvrđuje i primjer Italije.

Čim je Rim najavio da će službeno pristupiti povijesnom kineskom projektu »Jedan pojas, jedan put«, političari iz EU-a i SAD-a počeli su žestoke pritiske na Italiju da odustane od nauma. Tvrde da će Italija sebe izložiti gospodarskoj ovisnosti o Kini i omogućiti azijskom divu širenje ekonomskog i poltičkog utjecaja u Europi. Naime, europska tijela, pod utjecajem Berlina i Pariza, upravo pripremaju mjere za ograničavanje kineskih investicija u EU, u strahu da će Kinezi pokupovati strateški vrijedne firme, što se već dogodilo njemačkoj tvornici robota Kuka. Žele ograničiti pristup Kinezima na javne natječaje u EU-u, a mnogi su pogođeni i time što je kineski CRBC dobio gradnju Pelješkog mosta.

Međutim, Talijani nisu podlegli pristiscima, već su s Pekingom jučer potpisali ugovore vrijedne sedam milijardi eura. Bio je to udarac Bruxellesu, Berlinu, Parizu, ali i Washingtonu – njihovom sve snažnijem protekcionizmu prema Kini. Naime, Italija je prva velika zemlja Zapada, članica skupine G7, koja je službeno pristupila projektu »Pojas i put«, kojim se predviđaju ulaganja, vrijedna oko 1.000 milijardi dolara, u infrastrukturu koja bi povezala euroazijski kontinent, odnosno Kinu s Europom, Azijom i Afrkom. Uzgred, Hrvatska je već pristupila incijativi »Pojas i put«, zajedno sa čak 125 država u svijetu, a u travnju će biti domaćin sastanka Kine i 16 srednjoeuropskih zemalja.

Nije čudno što Italija pojačava suradnju s Kinom. Ona vapi za investicijama, poput ostalih mediteranskih i srednjoeuropskih zemalja. Radi se o vitalnom ekonomskom interesu. Ne treba zaboraviti da su investicije u EU tek lani dosegnule razinu iz 2007. godine, prema podacima Europske investicijske banke. Međutim, Njemačka danas ima 16 posto veće investicije nego prije krize, dok Italija, Španjolska, Portugal i Grčka imaju 20 posto manje, pa nije čudno što gospodarski zaostaju. Hrvatska je također zabrinjavajuće podinvestirana zemlja.

Razumljivo je što najveće članice EU-a žele utvrditi pravila ponašanja s Kinom. One su s pravom nezadovoljne time što azijska zemlja ne daje Europljanima slobodan pristup svom tržištu, kakav EU daje Kinezima. Međutim, novoprobuđeni protekcionizam Unije ne bi smio ograničiti pravo njezinim članicama da se brže razvijaju, uz pomoć Kine. Berlin i Pariz žele ograničiti pristup Kinezima, ali mediteranskim i srednjoeuropskim državama ništa zauzvrat ne nude – nikakve investicije. Štoviše, planiraju im dugoročno smanjiti novac iz europskih fondova. To je jedan od razloga zašto Italija uzima stvari u svoje ruke i autonomno se ponaša. Tako bi trebala činiti i Hrvatska. Naša zemlja ne može ostati prometno i gospodarsko slijepo crijevo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.