Hormuški tjesnac u hrvatskom džepu
Burze s razlogom unaprijed paničare da bi Iran mogao spriječiti tankerski promet kroz Hormuški tjesnac, te da bi uz nagli pad ponude taj novi rat mogao podići cijenu barela u kratkom roku na najmanje 150 dolara
S nekontroliranim i nepredvidivim posljedicama, jučer su sve burzovne sile širom globaliziranog tržišta razapinjale naftni barel, uz ključnu dvojbu: hoće li zbog pada potražnje na račun grčkog bankrota i recesije u Europskoj uniji uskoro naglo pojeftiniti ili će zbog pada ponude na račun sve bližeg američko-izraelskog napada na Iran te iranske blokade Hormuškog tjesnaca šokirajuće poskupjeti?
Cijene nafte porasle su u ponedjeljak – kako izvještavaju agencije – najprije na londonskom tržištu, dosegnuvši najvišu razinu u zadnjih osam mjeseci, iznad 121 dolara za barel, nakon što je Iran obustavio izvoz nafte britanskim i francuskim tvrtkama, uoči stupanja na snagu europskog embarga. Na američkom je tržištu cijena barela porasla za 1,75 dolara i iznosila 105 dolara. Iran, kao drugi najveći OPEC-ov izvoznik nafte, svojim protusankcijama odgovara na sankcije EU-a, usvojene zbog zaoštrenih napetosti oko spornog iranskog nuklearnog programa.
Jučer je sve podgrijala i dodatna iranska prijetnja, da će prekinuti prodaju nafte i drugim europskim zemljama, a ne samo Francuskoj i Velikoj Britaniji, nastavi li se Europa »neprijateljski ponašati« prema Teheranu, čime bi bile obuhvaćene Njemačka, Španjolska, Italija, Grčka, Portugal i Nizozemska.
Ipak, ta iranska prijetnja je ograničenog dometa, budući da su Velika Britanija i Francuska već prekinule uvoz iranske nafte, u skladu sa potpunim embargom EU-a na uvoz iranske sirove nafte, koji treba stupiti na snagu 1. srpnja. Ali, Italija, Španjolska i Grčka, koje kupuju najveći dio iranske nafte namijenjene europskom tržištu, mogle bi se ipak naći u velikim, dodatnim teškoćama ako Teheran ostvari svoju prijetnju. Jer, Iran je lani prodavao Europskoj uniji oko 500.000 barela nafte na dan, što je bila gotovo jedna petina njegova izvoza.
Kao druga, po veličini izvoznica nafte, članica OPEC-a, Iran proizvodi 3,7 milijuna barela nafte dnevno, a izvozi ih 2,5 milijuna. Uz prodaju zemljama Unije, Iran čak 70 posto nafte izvozi u azijske zemlje.
Francuska je lani uvezla približno 58.000 barela dnevno iranske nafte, što je pokrivalo tri posto njezinih naftnih potreba. No, zbog nerješive nove recesije u većini nacionalnih gospodarstava na Zapadu – kako to predviđaju analitičari londonskog Economista – naftni bi barel u ovoj trusnoj godini, zbog pada potražnje, doista mogao pojeftiniti za više od 30 dolara, ili – kako su to u slučaju američko-izraelskog napada na Iran još prije šest mjeseci upozoravali vodeći naftni brokeri na Londonskoj i Njujorškoj burzi – eksplodirati do šokirajuceg plafona od 200 dolara, zato što će se uz blokadu Hormuškog tjesnaca, kojim prolazi gotovo petina svjetskog izvoza crnog zlata, znatno smanjiti ponuda nafte, a rizici od proširenja rata i na Saudijsku Arabiju povećati.
Burze s razlogom unaprijed paničare da bi Iran mogao spriječiti tankerski promet kroz Hormuški tjesnac, te da bi uz nagli pad ponude taj novi rat mogao podići cijenu barela u kratkom roku na najmanje 150 dolara. Zato mnogi veliki igrači i špekulanti povećavaju narudžbe i zalihe nafte, dok su još njezine cijene povoljne. Istodobno je, od početka najnovijih američkih sankcija, iranska valuta – rial, unazad 40 dana pojeftinila čak 18 posto, ili ukupno 50 posto od početka srpnja lani, svjedočeći da te i prijašnje sankcije ipak djeluju, bar na pad iranskih deviznih prihoda.
Hormuškim je tjesnacem lani prolazilo 17 milijuna barela nafte dnevno (prema podacima američke Agencije za energetske informacije). To je bila jedna šestina svjetske proizvodnje nafte i gotovo 20 posto sve nafte kojom se trguje u svijetu. Samo Iran je u prosincu izvozio oko 2,3 milijuna barela nafte dnevno, ali je istodobno pokrenuo i nedavne vojne vježbe, te zaprijetio da će zatvoriti Hormuški tjesnac, ako se ostvare namjere Zapada da se uvedu i trajnije sankcije na izvoz iranske nafte. Ali, da bi Iran zatvorio Hormuz, morao bi napasti američku Petu flotu, stacioniranu u obližnjem Bahreinu, te zaigrati na sve ili ništa.
Budući da i u maloj, i o uvozu nafte sve ovisnijoj Hrvatskoj, cijene naftnih derivata hvataju novi zalet, sve očitije je da u okolnostima globaliziranog biznisa i visoke ovisnosti svih o svima, Hormuški tjesnac već stoluje i u hrvatskom džepu.
Komentari
1Iz kategorije: Ekonomski brevijar Ive Jakovljevića
Pogledaj sve-
Ekonomski brevijar Ive JakovljevićaScenariji izlaska iz eurozone
-
Ekonomski brevijar Ive Jakovljevića
Čačićev scenarij i granice pada
Ajme meni...
Pročitaj sve-
- "U Zagrebu Subversive festival"
- Ćićo:Sabor permanentno zasjeda
-
- Ranko Ostojić: "Uskoro rješenje lista čekanja"
- Ćićo:Tijekom ovog tisućljeća
hrvatska je jos daleko od 'mi E-YUnija'. nego, vidjela zaba da konja potkivaju pa digla i ona nogu za potkovu. a sto se tice irana. dokle god iza sebe ima mocnu rusiju i kinu, te neodlucnu i jaku tursku, ne treba se plasit SAD-a, UK-a ili izraela. hrvatska je sama odlucila da joj se vise isplati prodat sve busotine strancima, te ustupit gospodarski pojas i ZERP talijanima za izlov ribe i vadjenje plina, nego da sama lovi ribu i vadi plin u milijardnim US$ iznosima, kad vec gazprom cvrsto u rukama drzi energetsku potrosnju i potrebe E-YUnije. dakle, koliko god skupo i glupo u konacnici za hrvatsku i njene interese bilo, sto je hrvatska htjela to ce i dobiti, pa kud puklo da puklo.