Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 1n
Sutra: 7° 7° 1n
15. studenoga 2018.
Balkanski ambasador Zlatka Dizdarevića

kolumna Navodno početak kraja

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 7. svibanj 2017. u 10:46 2017-05-07T10:46:22+02:00

Amerika i Rusija približili su se zajedničkoj ideji da priču u Siriji okrenu u drugom pravcu jer to postaje njihov interes. Samo je to bitno

Nakon punih šest godina krvave drame, u Siriji se, navodno, najavljuje tračak svjetla na kraju tunela. Zašto vjerovati da se sada taj tračak svjetla doista može ukazati, a nije mu se moglo nadati u bezbroj ranijih najava. A zašto, opet, to »navodno« ?

Odgovor na prvo pitanje je, nažalost, jednostavan ma koliko ga se pokušavalo izbjeći uvijek kada su ovakve drame u pitanju: Najveći, Amerika i Rusija, približili su se zajedničkoj ideji da priču okrenu u drugom pravcu jer to postaje njihov interes. Samo je to bitno. Rusija se definitivno i praktično potvrdila kao opet-sila i bez nje nikakvih globalnih rješenja više ne može biti. Iako nije »tehnički« podjednako moćna kao Amerika i Zapad, nizom političko-vojnih poteza, uz partnere koji su joj bliski, vratila se na poziciju onoga ko se pita. Kontroverzni Trump ma kakav bio, uz svo domaće zgražanje nad ovom činjenicom sa Rusima, to »ponovo« shvata.

Saglasnost Putina i Trumpa u telefonskom razgovoru o tome da je vrijeme pokrenuti sirijsku priču sa mrtve tačke, potom pristanak Amerikanca da pošalje svog čovjeka na pregovore o Siriji u Astani, koje moderiraju Rusija, Turska i Iran, te pristanak Rusije na četiri »sigurne zone de-eskalacije« u Siriji, uzajamni su ustupci koji su doveli do ovoga. Dobitak i za jedne i za druge nije mali. Amerikanci bi, vjerovatno, oslobađanjem Istočne Sirije deblokirali sutra trasu za kapitalni plinovod, poznat kao »islamski«, koji treba da vodi od Katara preko Iraka i Sirije do Mediterana i dalje za Evropu. Jasno je da je taj plinovod protivan interesima Rusije, zbog toga je ponajprije i započet rat ali – to ostaje stvar daljih dogovora dviju sila. Interes Rusije je vraćanje na veliku scenu, trajno vojno i geostrateško instaliranje u važnom regionu i odbrana od proxy terorizma pošto nema dileme da bi se ISIL i slični, da su pobijedili u Siriji, okrenuli i prema Rusiji. Da se o benefitima u kapitalnoj obnovi razrušene Sirije poslije rata ne govori. Sve je ovo za dvije sile u odluci da se priča pomjeri s mrtve tačke bilo bitno, možda i presudno ali – da li je dovoljno ?

Zašto u naslovu teksta ono »navodno« ? Zato što u projektu Putina i Trumpa, posebno ako je doista riječ o ozbiljnom projektu a ne samo o zamazivanju očiju domaćima, svijetu i saveznicima, postoje igrači – njihovi strateški partneri – koji u svemu ovome od samog početka imaju vlastite interese i teško će ih se odreći. Pa makar i u korist velikih od kojih poprilično i ovise. Na američkoj strani to su prije svega Izrael i Saudijska Arabija sa ostalim režimima iz Zaliva. Da se ne pominju interesi ekstremističkih organizacija u Siriji i Iraku koje su značajno profitirale od Zapada u njihovom stvaranju i održavanju.

Na strani Rusije je Assad koji već dugo nije za kompromise. Potom Iran s Hezbollahom. Ponajveća zagonetka u ovome je Turska koja sjedi na obadvije stolice, naravno sebe radi. Tu je negdje i sve slabija Evropa. Žalosno ali istinito, ona je ponajtanji faktor u ovoj vrsti svjetske priče, posebno otkako odlazi Velika Britanija koja na tu vrstu »imperijalne minornosti« nikada nije bila spremna pristati. Ni jedan od ovih učesnika u regionalnim krvavim događanjima neće pristati tek tako da se odrekne svojih razloga što je na ovaj ili onaj način u Siriji. Kratkoročni ili sa namjerom da bude što je duže moguće. Promoviranje četiri pomenute »zone deeskalacije«, za sada tumačenih kao zona sa kontroliranim primirjem - prva sjeverno od Idliba gdje je koncentracija ekstremista, druga oko Istočne Gute kraj Damaska, treća oko Homsa na sjevero-zapadu i četvrta oko gradića Daraya na jugu zemlje – direktan je udarac na interese mnogih od učesnika u tamošnjem ratu. Pomalo paradoksalno, pobunjenici i teroristi uglavnom već likuju povodom sporazuma što su ga u četvrtak potpisali Rusija, Turska i Iran, jer bi, recimo, sirijskoj avijaciji kao i avionima drugih zemalja, bile zabranjene dalje aktivnosti tamo gdje su danas najaktivniji, u zoni oko Idliba. Assad mora znati da to omogućava pregrupisavanje, obnovu snaga i jačanje ISIL-a, Al Nusre i sličnih na tom prostoru. Ipak, vijesti kažu da je sirijski ministar vanjskih poslova Mulen podržao prijedlog o ovim zonama. Šta mu je obećano zauzvrat kada se zna da je za Assada kraj rata tek kada se poraze svi teroristi? Bez avijacije to je teško izvodivo.

Izrael je od početka navijao da rat traje koliko je god duže moguće. Svaki sukob među Arapima za Netanyahua je dobitak. Hezbollah im je noćna mora, a minulih dana Tel Aviv otvoreno najavljuje obračun sa njima, kažu konačni! Američki mediji »Newsweek«, CNN, Fox New i slični već objašnjavaju kako to mora biti »preventivni udar«, jer se Hezbollah sprema za napad na Izrael! Traumu iz 2006. i de facto poraz u sukoba s njima, Izrael nikad nije prebolio.

Uz ovo je direktno povezan i odnos Izraela s Iranom koji je prisutan u Siriji, koliko zbog odbrane šiita u zapadnom dijelu zemlje, toliko i zbog neupitnog obezbjeđivanja slobodnog »prolaza« između njih i Libana. Istina je, ujedno, da mnogi u Iranu, pa i u Hezbollahu, misle da je Putin prerano povjerovao kako je u Siriji već očišćen teren za diplomatsko rješenje.

Apsolutna odbojnosti Saudijske Arabije spram bilo kakvog popuštanja prema Iranu posebna je tema. Taj elemenat doveden je od strane Rijada do apsolutne nesnošljivosti pa je i svaki potez u korist smirivanja na toj strani, a u korist cijelog regiona, skoro pa nemoguće očekivati.

Minulih dana prepoznaje se u kontekstu svega ovoga i nova faza agresivnosti Netanyahua spram Palestine. On ne pomišlja na popuštanja sa izgradnjom naselja na okupiranim teritorijama i preseljenjem ambasada u »nepodjeljeni glavni grad Jeruzalem«. Naprotiv, nova rezolucija UNESCO-a koja osuđuje Izraelsku politiku u »okupiranom Istočnom Jeruzalemu« i proglašava ništavnim sve izraelske mjere i aktivnosti koje mijenjaju karakter i status Svetog grada, posebno »osnovni zakon« o Jeruzalemu, dodatno ga je radikalizirala. Ni novi zahtjevi Trumpa prema Abbasu ne doprinose otapanju ovih odnosa, pa čak ni izjava lidera Hamasa kojom se ova organizacija odriče veza sa »Muslimanskom braćom«, pozivajući i na jedinstvenu Palestinu u granicama iz 1967.

Ipak, u kontekstu najave pomenutih zona »de-eskalacije« za koje se još ni približno ne zna ko će ih, kako i do kada čuvati, pozicija Turske posebno je zanimljiva. Referendumom ojačani Erdogan došao je Putinu u Soči i svijetu se odande predstavio kao veliki mirotvorac. Čak i izjavom da nakon njegovog susreta sa ruskim liderom ništa više neće biti kako je prije bilo! Ipak, izvjesno je da Turčin poprilično boluje, jer u Siriji nije riješio pitanje Kurda onako kako je namjeravao. Rezultati angažiranja njegove armije tamo daleko su ispod očekivanja. Njegova ambicija promoviranja za svojevrsnog lidera ako ne svih, a ono velike većine sunita u regionu daleko je od realizacije. Neodustajanje od potpunog poraza Kurda, ma gdje oni bili, nikako neće pomoći dobrim odnosima ni s Rusijom ni s Amerikancima. Erdogan, ipak, jako dobro zna da Trump neće radikalizirati svoje zahtjeve prema njemu jer je Ankara ipak izuzetno značajan igrač NATO-a i čuvar južnog krila te alijanse, ma koliko »sultan« s vremena na vrijeme omalovažavao tu silu. Washingtonsko odricanje od njega značilo bi gurnuti ga u krilo Moskvi.

Istovremeno Putin zna da im je Erdogan strateški bitan ne samo zbog značajnih ekonomskih relacija, već mnogo više, jer je čuvar sigurnosti Rusije sa Crnog mora. To se obostrano zna. Igra je sofisticirana i igrat će se dok je obostrane koristi. Kako će se u ovoj situaciji Erdogan odreći ambicija da se ugura u Siriju onoliko koliko želi, i da li će uopšte, zavisi i od toga kako će biti definirane pomenute zone, u ovom slučaju posebno ona oko Idliba. Tamo je mnogo njegovih interesa ali i njegovih igrača. Idlib kao potencijalna zona pod turskim utjecajem, zajedno sa Raqqom, bio bi melem na ranu zbog poraza u Aleppu.

Priča o novim momentima povodom Sirije, na relaciji Putin-Trump-Erdogan, uz kontakte sa Damaskom, Teheranom, Merkelovom i drugima, može zazvučati optimistično. Ako se iko još sjeća šta to znači optimizam kad je o Siriji riječ.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Odmor tik do skijaških staza
VALAMAR OBERTAUERN HOTEL 4*

Odmor tik do skijaških staza